Organska proizvodnja grožđa Organska proizvodnja u vinogradarstvu datira iz sedamdesetih godina prošlog stoljeća. Njene osnovne principe i standarde postavili su proizvođači vina iz Njemačke, Francuske i Švicarske. Danas je prisutna u skoro svim europskim, prije svega mediteranskim zemljama.
Najveće površine pod organskim vinogradima su u Italiji, oko 54.000 hektara (45 % na Siciliji), potom u Španjolskoj 21.000 i Francuskoj 10.200 hektara.U cijeloj Europi ima oko 92.500 hektara, što znači da je udio vinogradarstva u okvirima organske poljoprivrede mali, svega oko jedan posto. U mnogim zemljama projekte ovakve proizvodnje subvencionira država, a u Italiji i Njemačkoj su dio programa EU i svaki proizvođač godišnje dobiva pomoć od 500 do 750 eura po hektaru.
Ovakva proizvodnja organizirana je, istina skromno i u Vojvodini. U vinogradu „Navip-Fruškogorca“ u Petrovaradinu od 1994. godine uzgaja se grožđe po organskim principima. Moderna plantaža oslanja se na rub Nacionalnog parka „Fruška gora“ i može se reći da je „pred vratima” Novog Sada.
Sorta „rizling talijanski“ na ovoj plantaži uzgajan je na tri hektara do 1998., a potom je površina povećana na šest hektara. Grožđe za novi tip vina, tzv. eko-vino, proizvodi se po međunarodnim standardima za organsku proizvodnju (IFOAM), uz stalnu inspekcijsku kontrolu.
Promocija „rizlinga talijanskog“, prvog ekološkog vina s certifikatom, održana je na 63. međunarodnom poljoprivrednom sajmu u Novom Sadu prije deset godina.To je kvalitetno, bijelo suho vino s geografskim porijeklom, rezultat rada stručnog tima agronoma i enologa. Ovaj projekt je uspješno povezao tradicionalnu i suvremenu organsku proizvodnju grožđa i vina.
Cijeli proces proizvodnje uspješno vodi mr. Vesna Robotić, koja je i autor ovog projekta.
Zdravo grožđe - kvalitetno vino Vinogradarstvo po principima organske poljoprivrede podrazumijeva proizvodnju zdravog grožđa i kvalitetnog vina. Uvažavaju se biološki zakoni, podržavaju i unapređuju prirodna plodnost i biološki procesi u zemljištu, koristi njegova mikrobiološka aktivnost koja doprinosi pravilnoj ishrani loze. Obrada zemljišta svodi se na najmanju mjeru, a zabranjena je uporaba mineralnih gnojiva i sintetičkih pesticida u zaštiti.
Stalnom kontrolom proizvodnje, koja se uklapa u zaštitu životne sredine, organsko vinogradarstvo osigurava kvalitetu, očuvanje okoline i ljudskog zdravlja. Magični trokut koji čini njegovu suštinu je balans između ekologije, ekonomije, kvaliteta grožđa i vina.
Osnovno je pridržavanje principa na kojima se proizvodnja zasniva. Prije svega,vinograd mora biti dovoljno udaljen od industrijskih zagađivača, auto-putova i zasada s klasičnom proizvodnjom. U blizini treba posaditi pojas drveća i grmlja, jer to povoljno utječe na prisustvo korisnih organizama i stabilnost agro-ekološkog sustava. Sadržaj štetnih materija u zemljištu mora biti ispod propisanih vrijednosti. Ako su prethodne godine primjenjivani sintetički kemijski preparati, za organsku proizvodnju može se koristiti tek poslije godinu-dvije.
Odluku o pogodnosti neke parcele za ovakvu proizvodnju donosi ovlaštena osoba iz licencirane institucije poslije kontrole zemljišta,vode i zraka.
 | | Smederevka |
Sadnja na blagim padinama Za podizanje vinograda po principima organske poljoprivrede najpovoljnije su blage kosine i padine okrenute jugu, jugozapadu i jugoistoku, odnosno brežuljkasta područja do 350 metara nadmorske visine. Mogu se izabrati i drugi položaji, ali to zahtijeva dodatna ulaganja u terasiranje i zaštitu od niskih temperatura (zagrtanje).
Priprema zemljišta za sadnju počinje podrivanjem. Preporučuju se podrivači koji imaju dva ili tri radna tijela i rade na 70 centimetara dubine. Ovom dubokom obradom ne narušava se struktura i ne izbacuje na površinu donji, „mrtvi“ sloj zemljišta, već se samo produbljuje oranični. Tako se poboljšavaju vodno-zračne i toplotne osobine tla, zadržava postojeća mikrobiološka ravnoteža i stvaraju povoljni uvjeti za razvoj korijena vinove loze.
Pošto su zemljišta za podizanje vinograda uglavnom siromašna organskom materijom, neophodna je dodati humus. Naime, za normalan razvoj i dobar prinos vinove loze zemljište treba imati 2,5 - 3 % humusa. Da bi se sadržaj povećao za jedan posto, tijekom ljeta treba ravnomjerno rasporediti 40 - 60 tona zrelog stajskog gnojiva po hektaru i odmah zaorati na 20 centimetara dubine. Toliko stajskog gnojiva može zamijeniti tri-četiri puta manje treseta, komposta, humusa (glistenjaka) i drugih gnojiva.
 | | Bijeli burgundac |
Prije sadnje površinski sloj zemljišta se usitni tanjuranjem. Na kraju slijedi izmjera i obilježavanje sadnih mjesta, a potom iskop jama.
Bezvirusni cjepovi Za zasnivanje vinograda koriste se samo kvalitetni cjepovi, s certifikatom, proizvedeni uz strogu kontrolu stručnjaka i testirani na viruse (virus free). Treba zadovoljiti i uobičajene norme kvalitete. Donji dio cijepa mora imati tri do pet zvjezdasto raspoređenih osnovnih žila promjera 3 mm. Korijenovo stablo, pravo i bez oštećenja, treba biti promjera 8-10 mm, spojno mjesto mora biti dobro sraslo, a mladica zdrava i najmanje dužine 50 cm.
Cjepovi se mogu saditi ručno i vodenom sadiljkom. Promjer jame ne smije biti manji od 40 centimetara, dok je optimalna dubina 35 - 40. Kopaju se ručno ili strojno. Pri tome se prvi sloj zemlje odvaja na jednu, a drugi na suprotnu stranu.
Dno jame se pokrije s pet do deset centimetara sitne zemlje, koja se blago nagazi. Potom se koso postavi cijep tako da je spojno mjesto dva–tri centimetra iznad tla. Jama se do polovice popuni zemljom, po kojoj se rasporedi tri do pet kilograma zrelog stajskog gnoja. Na kraju se do vrha popuni zemljom i napravi humka nekoliko centimetara iznad vrha cijepa.
 | | Crni burgundac |
Može se saditi i hidromehaničkom sondom, „hidroburom“ koji je povezan s traktorskim atomizerom i pod pritiskom vode iskopava jamu. Postupak je jednostavan. Jedan radnik sondom buši jame, drugi postavlja pripremljene cjepove u iskopane jame, a treći ih zagrće.
U suvremenom plantažnom uzgoju vinove loze, razmak između redova je 2,5 – 2,8, a u redu 1 – 1,2 metra, što zavisi od bujnosti sorte. Od uzgojnih oblika preporučuje se Gijot.
Minimalna obrada U organskoj proizvodnji obrada je minimalna. Jer, čestim prohodom mehanizacije povećava se zbijenost zemljišta i zaustavlja ili ograničava aktivnost mikroorganizama u dubljim slojevima.
Zemljište se površinski obrađuje pri unošenju organske mase i pripremi za sadnju. U tijeku vegetacije može se kombinirati sa zatravljivanjem, odnosno malčiranjem. Primjeri harmonične obrade bez otvaranja brazda i narušavanja strukture zemljišta su naizmjenično malčiranje i plitka obrada svakog drugog međurednog prostora, ali i plitka obrada ispod čokota i zatravljivanje prostora između redova.
Zatravljivanjem se sprječava erozija i održava struktura zemljišta, poboljšava plodnost i smanjuje prisustvo uzročnika kloroze, viroza i sive plijesni. Travne smjese trebaju biti što bogatije vrstama tipičnim za određeno područje i sadržavati leguminoze. Važno je i prisustvo cvjetajućih biljaka jarkih boja (facelija, cikorija, heljda). To ne samo da predstavlja zaštitni znak proizvodnje, nego i značajno utječe na očuvanje biološke raznovrsnosti u vinogradu i postizanje ravnoteže između korisnih predatorskih i štetnih vrsta.
 | | Karmen |
Za ishranu vinove loze koriste se isključivo organska gnojiva. To može biti stajsko gnojivo, kompost, humus (glistenjak), treset, drveni pepeo, biljni rastvori i dr. Važno je da su propisane kvalitete, odnosno bez ostataka pesticida, teških metala, sjemena korova i štetočina što se utvrđuje analizom uzoraka u referentnim i ovlaštenim laboratorijima. U suprotnom, mogu imati štetan efekt na zemljište, vodu i samu lozu.
Da se loza može uzgajati i prihranjivati bez mineralnih gnojiva potvrđuje uporaba različitih kombinacija organskih hranjiva, uz rastresanje površinskog sloja i zatravljivanje smjesom različitih biljnih vrsta. U tim smjesama najčešće se preporučuju leguminoze koje osiguravaju dušik.
Bolesti Štetu mogu prouzrokovati pepelnica i plamenjača, pa je neophodna zaštita. U organskoj proizvodnji ona se primjenjuje u vrijeme kada je stupanj zaraze mali, uz obvezno praćenje i kontrolu prisutnosti bolesti i štetočina.
Vinova loza je najosjetljivija na pepelnicu sedam tjedana poslije pucanja pupoljaka. Lišće, lastari (jednogodišnje drvo na dvogodišnjem drvu) i peteljke grozdova osjetljivi su dok su zeleni, a bobice samo 4-6 tjedana poslije cvatnje, dok ne dostignu veličinu graška. Zato je važna rana zaštita, jer ako se primarna zaraza ne ostvari do cvatnje, štete na grozdovima bit će male. Ako se u vinogradu pojavljuju mladice, odnosno lastari koji se razvijaju iz okca zaraženog pepelnicom u prethodnoj godini, u prva dva tjedna poslije otvaranja pupova trebaju se redovno odstranjivati.
Prisustvo simptoma pepelnice kontrolira se i poslije cvatnje, 10-12 tjedana od kretanja vegetacije. Ako se primijete na nekoliko čokota, od deset pregledanih, treba nastaviti zaštitu sve do zatvaranja grozdova. Ukupno je potrebno 8-16 prskanja.
Za zaštitu od ove bolesti u organskoj proizvodnji dozvoljena je uporaba sumpornih preparata, potom natriji kalij-bikarbonata (0,5 % do cvatnje i 1 % poslije cvatnje). Mogu se koristiti i biološka sredstva na bazi suhih spora Bacillus subtilis, kao što su Serenade i Biopro, ali i ona koja sadrže dehidrirane spore gljivice Ampelomyces quiqualis - AQ-10. Pepelnice će biti manje, ako se sade manje osjetljive sorte i osigura strujanje zraka između čokota.
 | | Lasta |
Uvjeti za pojavu plamenjače nalaze se u formuli 10:10:24. To znači da temperatura zraka treba biti najmanje 10°C, minimalna količina oborina 10 milimetara, a u tijeku 24 sata zemljište mora ostati vlažno najmanje 16 sati. Razvoju bolesti pogoduju vlažna ljeta. Širi se tijekom cijele vegetacije i može izazvati velike štete, u nekim godinama čak i uništiti rod. Zato se o zaštiti mora voditi računa još u tijeku sadnje vinograda. Naime, zasadi se trebaju podizati na južnim, sunčanim stranama i na propusnom zemljištu, a redovi usmjere u pravcu puhanja vjetra, da bi zračna strujanja brzo sušila lišće i zemljište.
Korisna je i blagovremena agrotehnika u tijeku vegetacije. Prvim zalamanjem zaperaka smanjuje se broj listova na čokotu, bolje je provjetravanje i nanošenje preparata. Ako su vrhovi lastara zaraženi, zalamanjem se odstranjuju i tako smanjuje tzv. infektivni potencijal koji se prenosi u slijedeću vegetaciju.
Protiv plamenjače mogu se koristiti bakrena sredstva, ali je godišnja količina ograničena na tri do četiri kilograma bakra po hektaru. Postoje i novi preparati na bazi bakaroksiklorida, bakarhidroksida i bakaroksalata, ali su i njihove doze smanjene. Prije cvatnje loze dodaje se 80-150, a poslije 200-400 grama bakra po hektaru.
Mogu se primjenjivati i sredstva na bazi gline, prirodni bentonit s visokim sadržajem aluminija (Ulmasud i Myco-Sin), dok su u uvjetima srednje i niske zaraze efikasne fosforna (0,025 %) i salicilna kiselina (0,2 %).
Prskanje treba početi čim se stvore uvjeti za pojavu plamenjače. Do cvatnje se dva-tri puta koriste Ulmasud i Myco-Sin. Posljednje prskanje je neposredno prije cvatnje sredstvima na bazi bakra ( 0,1-0,2 kilograma bakra po hektaru), koja se primjenjuju i za prvu zaštitu poslije cvatnje (0,3-0,5 kilograma po hektaru).
Broj prskanja ovisi od vremenskih uvjeta, ali ih obično ima i do deset u godini prosječne zaraze.
Štetočine Sivi grozdov moljac se pojavljuje u godinama, kada je toplo i izrazito suho ljeto, pa u nepovoljnim uvjetima zaštita nije potrebna. Prva generacija ovog moljca javlja se u vrijeme cvatnje loze, a druga generacija sredinom ljeta, kada su bobice veličine graška. Najveće štete nanosi u tijeku zriobe grožđa.
Preporučuje se praćenje leta leptira i klimatskih uvjeta, a poslije prvih oštećenja određuju se rokovi suzbijanja. Let leptira kontrolira se mamcima s feromonima (feromonske klopke), koji se u vinograd postavljaju krajem travnja ili početkom svibnja. Svaki dan se bilježi broj uhvaćenih insekata, a prag štetnosti je 75 leptira. Od toga dana zbrajaju se srednje dnevne temperature i kada njihov zbroj dostigne 110 stupnjeva, uz pojavu prvog zaperka na grožđu, to je optimalno vrijeme za suzbijanje prve generacije.
Druga i treća generacija uništavaju se kada ulovljenih leptira ima preko 70 i kada se početkom ljeta nalaze položena jaja na grozdovima. Primjenjuju se preparati na bazi Bacillus thurengiensis.
Mogu se koristi i feromoni koji se nanose na plastični materijal u obliku laminata na disperzorima, difuzorima ili evaporatorima. Feromoni se raspoređuju na čokote, a po hektaru treba ih imati 500-1000. Mužjake zbunjuju brojni izvori mirisa ženki, pa ne mogu naći prave, koje ostaju neoplođene. Ova metoda efikasnija je u vinogradima većim od četiri hektara. U Francuskoj se koristi od 1999. godine na deset tisuća hektara.
Ishrana loze, bez korištenja mineralnog dušika korisna je i za očuvanje staništa prirodnih neprijatelja štetnih insekata, odnosno buba mara, stjenica, zlatooki, bogomoljki, parazitskih osica i dr.
Grinje se mogu suzbiti preparatima na bazi sumpora i ekstraktom piretruma (sastojak biljke buhača koji ima insekticidno djelovanje). Efikasno je i očuvanje staništa njihovih prirodnih neprijatelja.
- Ulmasud - proizvod na bazi minerala gline - Biofa-Agrar, Munsingen i
- Myco-Sin - proizvod na bazi minerala gline + ekstrakt preslice + kvasci + silicijeva kiselina- Biofa-Agrar, Munsingen
Snežana Malinović, Revija „Dobro Jutro“ Novi Sad
Specifična njega Vinova loza se može tretirati sredstvima koja povećavaju njenu otpornost, a ne djeluju direktno na uzročnike bolesti i štetočine. To su preparati od ekstrakata biljaka, algi, propolisa, proizvodi od sirutke, ekstrakti humusa, homeopatski i biodinamički preparati.
Preporučuje se prskanje zemljišta u vinogradu poslije kretanja vegetacije, preparatima od tekućeg humusa i ekstraktom preslice (Equisetum spp.) ili otopinom mliječno-kiselinskih bakterija. Tako se povećava biološka aktivnost i umanjuje infektivni potencijal oospora plamenjače. Sredstva koja sadrže lecitin smanjuju osjetljivost na pepelnicu.
Otporni međuvrsni hibridi Iste sorte vinove loze mogu se uzgajati i po organskim i po konvencionalnim principima. Međutim, većina je osjetljiva na plamenjaču, pepelnicu ili sivu plijesan. Stručnjaci smatraju da je rješenje u sadnji međuvrsnih hibrida. Neki farmeri u Švicarskoj ih već uzgajaju, dok se u Njemačkoj koriste samo u eksperimentalne svrhe. U Češkoj je dozvoljena proizvodnja samo međuvrsnih stolnih hibrida.
Za organsku proizvodnju preporučuju se Johanniter i Bronner, bijele vinske sorte, otporne prema plamenjači i pepelnici. Od crnih vinskih sorti treba saditi Regent i Rondo, jer su otporne i daju veoma kvalitetno vino. Lasta, Piroška, Ljana i Moldova su stolne sorte tolerantne prema uzročnicima bolesti, pa se uzgajaju uz smanjen broj prskanja biopreparatima.
Mogu se saditi i sve sorte koje se sade i u konvencionalnoj proizvodnji. To su Chardonnay, Sauvignon bijeli, Rizling rajnski, Rizling talijanski, Smederevka, Burgundac bijeli, Semillon, Traminac (za bijela vina), Burgundac crni, Merlot, Cabernet sauvignon. Preporučuju se i Vranac, Game crni, Frankovka (za crvena vina), Kardinal, Demir kapija, Beogradska rana, Gročanka, Afus ali, Muškat hamburg, Alphonso lavellee, Italija, Antigona i dr. Pri tome treba voditi računa o njihovoj osjetljivosti na bolesti i tako planirati zaštitu.
|
