srijeda, 30.07.2014.
 
 








Pepelnica jabuke (Podosphaera leucotricha)

Pepelnica jabuke (Podosphaera leucotricha)

        Pepelnica jabuke je nakon krastavosti (fuzikladija) najčešća bolest u nasadima jabuka. Pojavu bolesti pospješuju blage zime, suho i toplo vrijeme u proljeće, jača gnojidba, osjetljive sorte, moderan način uzgoja. Pepelnicu je teže suzbijati od fuzikladija. Osim toga bitno se od fuzikladija razlikuje što se više javlja za toplijih, manje kišnih godina, te na više sunčanim, manje vlažnim i toplijim položajima. To je uvjetovano drugačijim zahtjevima te gljive u pogledu vlage zraka i padavina.

Slika 1

        Simptomi: Na listu se bolest pokaže odmah nakon listanja. Svi su listovi koji izbijaju iz jednog pupa pokriveni bijelo-pepeljastom prevlakom, osobito na licu plojke. Zaraženi su listovi tvrdi, uspravni i kao lijevak uvijeni. Zaraza se širi prema novim vršnim listovima kako izbojak iz tog pupa raste.

        Zaraženi listovi postepeno se suše i otpadaju, osim vršnog lišća koje otvrdne poprimi metalnu boju i sasuši se, ali ostane na vrhu izboja. Stoga je na stablu jabuke karakterističan veliki broj golih ili polugolih izboja s nekoliko suhih ili polusuhih listova na vrhu dok je krošnja stabla rijetka. Bolest se također pokazuje na cvijetovima, mladicama i plodovima. Latice cvjetova zaostanu u rastu te ostaju vrlo malene, nemaju normalnu (ružičastu) boju, nego zelenkasto-vodenastu. Lapovi su pokriveni pepeljastom prevlakom. Latice su uske i malene i u takvim cvjetovima se jače ističu prašnici i tučak. Takvi cvjetovi su sterilni. Redovito su zaraženi svi cvjetovi jednog cvata koji su se razvili iz cvjetnog pupa. Pepelnicom mogu biti zaraženi i zeleni ovogodišnji izboji koji se najčešće suše.

Slika 2 Slika 3

        U nekih sorti može doći do napada na mlađim plodovima. Prevlaka nije intenzivna, već se uočava kasnije, nakon prestanka zaraze. Na pokožici ostane mrežasta navlaka kao posljedica djelomičnog odumiranja pokožice ploda što umanjuje kvalitetu (boju) plodova.

        Biologija: Gljiva prezimljuje na dva načina:
  • u pupu (lisnom ili cvjetnom), osobito vršnom te
  • kao kleistotecij (peritecij)
        Za razvoj gljive osobito je važan način prezimljenja u pupu. Prije nego što se zatvore pupovi, inficirani su gljivom i to tako da gljiva raste preko lisne peteljke do pupa i hife ulaze u pup dok još nije zatvoren. Hife ulaze između zametaka budućih listova i tako prezimljuju. Čim na proljeće takav pup potjera, počinje i razvoj gljive i zaraza. Tim načinom prezimljenja objašnjeno je zašto se gljiva u jačoj mjeri javlja iza listanja jabuke, kao i zašto su zahvaćeni svi listovi (i cvjetovi) jednog izboja. To je primarni napad.

        Tako zaraženi pupovi su osjetljivi na zimu, stradaju na – 15 do -20°C i u pravilu se smrznu. Stoga je redovita pojava da je napad pepelnice jak nakon blagih zima.

Slika 4 Slika 5

        Drugi način prezimljenja je putem kleistotecija. Na zaraženim listovima, a još više na kori zaraženih izboja u jesen razvijaju se smeđe-crna, kuglasta tijela – kleistoteciji. Oni prezime na kori izboja i na otpalom lišću te u proljeće pucaju. U njima se nalaze askusi s 8 askospora. One se oslobađaju i vjetar ih prenosi na mlado lišće,  te tu kliju i vrše zarazu. Zaraza je u početku lokalna za razliku od zaraze u pupu, gdje su zahvaćeni svi listovi. Ona se postepeno širi. Bijelo-pepeljastu prevlaku čine micelij, konidiofore i konidije pepelnice. Pepelnica je kao i ostale vrste pepelnica ektoparazit. Ona zalazi haustorijama u stanice epiderme lista, cvijeta i plodova crpeći hranu. Dakle, djeluje na površini lista.

        Na konidioforima se razvije obilje konidija i to osobito za sunčanih i toplih dana s dovoljno vlage u zraku. Te konidije dovode do sekundarnih infekcija, a šire se vjetrom. Za klijanje konidija pepelnice nije potrebna kap vode na organu biljke. Potrebna je samo određena vlažnost zraka (80-90%). Stoga se pepelnica razvija i za manje vlažnog vremena, po čemu se razlikuje od fuzikladija koji traži kišovito vrijeme. Zaraza se konidijima širi tokom čitave vegetacije s tim da zahvaćeni mogu biti samo mladi listovi koji se neprestano razvijaju na vrhu izboja. Tek prema kraju vegetacije prestaje širenje gljiva konidijama i dolazi do stvaranja kleistotecija i ulaženja u pup.
Infekcije su moguće u širokom rasponu temperature, od 4 – 32° C, ali je optimum po danu oko 20° C. Vrijeme inkubacije je 6-7 dana pri 22° C, a pri 12° C 9-10 dana. Jak vjetar i jaka insolacija zaustavljaju zarazu, kao i temperature iznad 33° C.

Slika 6 Slika 7

Zaštita:
        Pepelnicu suzbijamo brojnim fungicidima - (erizificidima): preventivno, kurativno i putem para.
  • Sumporni pripravci: Kumulus, Kossan, Chromosul, Sumpor SC 80, Sulfolac. Djeluju kontaktno i putem para na pepelnice, preventivna sredstva na koje gljive ne mogu razviti rezistentnost.
  • Triazoli: Baycor, Score, Punch, Clarinet, Anvil, Meteor, Sabithane, Systhane, Topas, Folicur, Bayleton, Cros, Rotondo. Sistemični preparati namijenjeni suzbijanju pepelnica  te fuzikladija na jabukama. Često dolaze u kombinaciji s drugim preparatima.
  • Pirimidini: Rubigan, Nimrod Sistemici za suzbijanje pepelnica i fuzikladija.
  • Strobilurini: Stroby, Zato. Suzbijaju pepelnice i fuzikladij preventivno posebnim mehanizmom djelovanja
  • Anilinopiridini: Chorus, Clarinet. Fungicidi sistemičnog djelovanja na krastavost i pepelnicu jabuke, potpuno novi mehanizam djelovanja, primjenjuju se preventivno i kurativno
  • Dinokap: Karathane. Kontaktni fungicid za suzbijanje pepelnica
  • Triforin: Saprol N. Sistemik za suzbijanje pepelnica i fuzikladija
Nino Ivančan, dipl.ing.agr.
Google
Općina Dragalić
Općina Lovas
Ministarstvo poljoprivrede
Hrvatski zavod za vinogradarstvo i vinarstvo
CROCPA
Kuća za odmor Briški*** - Lokve
Seoski turizam
Kamo na vikend?
Katalog vinogradara i vinara KcKžŽ
Koprivničko-križevačka županija
Križevci info
Križevci net
Sve o jagodama
Biologija na webu
www.podrum.org
Časopis Dobro jutro NS