Hrvatski hrast
Pročitali smo za VasŠto bi hrvatsko šumarstvo i prerada drveta te vinogradarstvo i vinarstvo moglo učiniti rješavajući problem sazrijevanja vina u novim hrastovim bačvama te izvozom bačava u tradicionalne vinarske zemlje, kao i u zemlje novo pridošlih proizvođača?
Kako je već rečeno, Hrvatska ima respektabilne potencijale hrastovih šuma. Danas je dakako teško govoriti više o finoći strukture hrvatske hrastovine, uspoređujući je sa strukturom i kakvoćom od prije 150 godina. Volumen pora hrvatske hrastovine kreće se negdje oko 58,3%, što je više od volumena za kojeg se smatra da spada u prvorazredno drvo za dužicu, kao što su npr. kakvoće Centre de la France i Vosges. Širina goda hrastovine, podobne za izradu dužica, posebnom tehnikom cijepanja, jest oko 2 mm pri udjelu kasnog drva od oko 67 % u prosjeku. U Hrvatskoj se čine napori da što više vina dobije predikat zaštite porijekla. Radi unapređenja mogućnosti izvoza dužica i bačava ponajprije u europske zemlje tradicionalne proizvođače vina (Francuska, Španjolska, Portugal, Italija, Austrija, Njemačka), pred hrvatskim znanstvenicima stoji neodgodiva zadaća da zajedno s domaćim proizvođačima vina izrade znanstvenu studiju o učinku zrenja predikatnih domaćih vina u novim hrastovim bačvama, izrađenim od hrastovine različitih provenijencija.
Tek kod bi se ispitalo kako nove bačve hrastovine različitih provenijencija djeluju na zrenje naših vina, ponajprije graševine, silvanca, bijele frankovke, rajnskog rizlinga i drugih, te dakako crvenih kontinentalnih i mediteranskih vina. Valjalo bi se okrenuti ka studiji istog djelovanja hrastovine različitih hrvatskih provenijencija na kakvoću vina, pa npr. Chablisien, Auxerrois, i Beaujolais te ostale vrste iz Bourgogne ili drugih oblasti. Posebnu bi pažnju dakako trebalo obratiti ispitivanju djelovanja hrvatskih hrastovih (novih) bačava na zrenje i konačnu kakvoću kvalitetnih vina koja se proizvode u SAD-u, Čileu, Australiji, Južnoj Africi i drugdje.
Napor da se hrvatska hrastovina u obliku dužice i bačve vrati na danas ogromno tržište visokovrijednih vina, sigurno bi se isplatilo. Čak ako bi istraživanja dala negativne rezultate, ona bi bila opravdana jer bi bar odvratila eventualne entuzijaste od želje da se s dužicom ponesu na svjetskom tržištu.
Pokažu li se hrvatske bačve kvalitetnima, to bi itekako omogućilo visok plasman i vrednovanje naše hrastovine koja je također predmetom oscilacija uslijed modnih trendova, što su pokazala recentna iskustva.
Znanstvena istraživanja, s povremenim angažiranjem najkvalitetnijih stranih degustatora radi senzorijalnih ocjena, koja bi bezuvjetno trebala dopuniti objektivna fizikalno-kemijska i ostala istraživanja, svakako bi bio preduvjet za stalan i neosporan plasman hrastove dužice i bačava. Čak bi, pokaže li se kako vino dozrijeva u hrvatskim hrastovim bačvama, bilo moguće uvođenje certifikacije! Takva certifikacija porijekla i kakvoće, automatski je mogućnost za osiguranje stalnosti plasmana na pojedinim tržištima, uz dakako više cijene.
U nekakav projekt oživljavanja proizvodnje hrastovih dužica (cijepanih u prvom redu) i bačava, ne bi trebalo ulijetati s velikim pretenzijama i uz velike troškove. Dovoljno bi bilo započeti dvogodišnje do trogodišnje znanstveno multidisciplinarno istraživanje djelovanja hrastovine definirane provenijencije pri sazrijevanju pojedinih vrsta vina, definirane provenijencije i definiranih godina berbi. Pokažu li takva istraživanja kako hrvatska hrastovina ima objektivne prednosti, mogla bi se putem udruga vinara i proizvođača hrastovih bačava licencirati strogo kontrolirana proizvodnja bačava i dužica, koju po tom kao takvu treba na ozbiljan način i plasirati kako na domaćem tako i (pogotovo) na stranom tržištu.
Iz ovakvih istraživanja može izvući još jedna, po obujmu daleko veća korist. Naime, unesu li se pozitivne promjene u tehnologiju sazrijevanja hrvatskih vina u novim podesnim hrastovim bačvama, otvorile bi se neograničene mogućnosti za proširenje vinogradarstva i vinarstva u nas. Poljodjelstvo u Hrvatskoj uoči pristupa Hrvatske EZ-u suočit će se s nerješivim problemima koje rezultiraju iz beznadno niske proizvodnosti tipične za mali posjed. Ako bi se vinogradarstvo i vinarstvo mogli proširiti, to je onda moguće samo uz uvjet da se krene s proizvodnjom i izvozom visokovrijednih vina. Dakako da bi ovo uvelike poboljšalo naše poljodjelstvo bremenito brojnim problemima.