"Križevački štatuti" oduševili čitatelje Vrta
Večernji listVrt 24.11.2005.
Autor Lovro Bakonji
"Križevački štatuti" oduševili čitatelje Vrta
Već za polaska dobro raspoloženi, četrdesetak čitatelja Vrta, i "glasnogovornička" ekipa Badela 1862, uputili su se prošle subote u vinorodni potkalnički kraj. U grad osam crkvenih tornjeva i jedne katedrale grkokatoličke. U grad štatuta i spravišča. Križevce. Drugi izlet u nizu, poučan i nadasve zanimljiv (čekalo nas je i krštenje mošta po "Križevačkim štatutima"!) čitateljima je, uz Badel 1862, darovalo i Poglavarstvo Križevaca. A u ekipi domaćina bio je i naš (po štatutima) pajdaš s prvoga izleta u Daruvaru, križevački poglavar Dražen Salopek.U kušanje Badelovih vina, u vincilirskoj kući u Širokom Brezju po sunčanu, no prohladnu i vjetrovitu vremenu s unukom Mirelom krenuo je i Zagrepčanin Dragutin Škrabec, zaljubljenik u vinske podrume. Podrijetlom iz Zeline, iz vinogradarske obitelji, u Kašini se pedesetak godina bavi podrumarenjem. Iz hobija. Četiri stotine litara vina (graševine) dovoljno je za njega i njegove prijatelje.
I dok su neki izletnici preko zimskih vesta nastojali odjenuti netom dobiveni dar Večernjakovu majicu, Samoborka Vesna Cimerman ispričala je da se receptom za kečap, objavljenim u Vrtu prije petnaestak godina, neprestano služi. Sa suprugom, podrijetlom iz "dežele", u Kostanjevici ob Krki, u omanjem vinogradu, uzgaja lozu. Dovoljno za stotinjak litara cvičeka. Večernjak, domeće, čita još iz srednjoškolskih dana, a premda igra sve nagradne igre, izlet u Križevce tek je prva dobivena nagrada.
Sat vremena vožnje za koje je Željko Jelić, Badelov glasnogovornik (i te kako je glasan!), ispričao sve o Badelu 1862 i darovao izletnike malom bočicom pelinkovca i eto nas u Križevcima. U tamošnjoj Badelovoj vinariji.
Čim su izišli iz autobusa, večernjakovci su se zaputili u vinograd. Zbog grožđa! Ostavljena za kasnu, domaćini priželjkuju, ledenu bebu. "Tak je slatko. Super! Nije smežurano i puno je soka" komentirao je Matej Budinski iz Jagnić Dola, pokraj Samobora, a Stjepan Kovaček, iz Novog Zagreba, otkinuvši nekoliko grozdova, potiho je priznao da će to ponijeti supruzi. "Pa nek se i ona osladi!". Nekoliko grozdova, kaže unuku, kući je ponijela i Zagrepčanka Rozica Facković. Od Valenta Skokovića, voditelja vinarije Križevačkih vinograda, doznali smo da je za kasnu berbu ostavljeno šest hektara graševine. Ciljano. Još od rezidbe kada je, da bi se dobila kvaliteta, smanjena rodnost trsa.
"Grožđe se, zasad, dobro drži, sačuvali smo ga od botritisa, no probem su čvorci" kaže Skoković. I oni su, očito, kao i Večernjakovi izletnici, otkrili slatkoću grožđa. A mr. Neda Pagliarini, suradnica Vrta, i Zora Vovk, koja je na izlet povela i pudlicu Kiku, na trsovima su otkrile bukovače. I, dakako, krenule u berbu. "Micelij iz kojeg se razvije gljiva u vinograd, na nozi, donesu ptice" objasnio je Skoković.
Nakon kratka zadržavanja u vinogradu domaćini su nas poveli u vincilirsku kuću, na kušanje vina - križevačke graševine (redovita berba i graševina odležala u barriqueu) te traminca i chardonnaya (kasna berba i izbor enologa Dubravka Æuka) iz Badelove Kurije Nespeš. Kroz degustaciju, upotpunjenu svježim pecivom te neizostavnom orehnjačom i makovnjačom, vodila nas je Ivana Pandža, Badelova product menadžerica. Potom smo, dobro okrijepljeni, prepušteni znanjem oboružanoj Vlasti Kliček, direktorici križevačke Turističke zajednice.
Ona nas je odvela u Obreške kleti, "križevačku Ilicu", potkalničko naselje vinogradarskih klijeti, njih šezdesetak, poredanih u niz. U jednoj od njih zatičemo Stjepana Višćaka koji je, kako štatuti nalažu, čitatelje Vrta počastio domaćim vinom. Iz stare drvene bačve. "Nismo plemenitaši, ali imamo plemenito vino" nudio nas je Višćak mješavinom graševine, kraljevine i imbrine. Žutim muškatom izletnike je ponudio i Željko Jandras iz Pojatnog blizu Zaprešića. Redovit je čitatelj Vrta i hobi proizvođač vina. To ga je i navelo da se prijavi za izlet. Jer, kako reče, želio je steći nova iskustva. Umirovljenik Vlado Horvat iz Bjelovara na izlet je ponio nekoliko boca rakije. Za svoj gušt, i dar prijateljima, proizvodi ih čak dvadesetak od breskve, dunje, mušmule, bijeloga duda, kupine, višnje, oraha, meda, drijenka, smokve...
Sve rakiije, obvezno, odležavaju u drvenoj, bagremovoj bačvi. Iz Obreških kleti Vrtovi čitatelji krenuli su u obilazak grada grkokatoličke katedrale i Crkve sv. Križa, a potom na objed u hotel "Kalnik". Prigorska juha, kuhani buncek, kobasice, kiselo zelje i restani krumpir i slani štrukli, bili su u slast! S čitateljima Vrta objedovao je i Branko Hrg, gradonačelnik Križevaca, po štatutima kućedomaćin. Stoloravnatelj Željko Jelić brinuo se da kupice "navek budu pune", oberfiškuš Dražen Salopek da ih se ima čime napuniti, a kantuš ministri, članovi tamburaškog sastava "Nova nada", da pajdaši, u očekivanju sv. Martina, budu dobro raspoloženi. I bili su!
Pri kraju izleta i mrak je već pao valjalo je samo još moštu reći zbogom! Krstiti ga u vino. "Vinček naš, kaj si vu peharcu, vlej se v grla naša ..." započeo je ceremonijal krštenja biškup Zoran Homen. Oslobodi nas, spasi nas, pomozi nam... vapio je biskup za obreda krštenja. Na posljetku, uza svesrdnu pomoć miništrantof, među kojima je trijezne glave bio i vozač našega autobusa Srećko Krapec, mošt je izveden na pravi put. A biškup okupljenima poručio da odsad, pa nadalje, krštenika piju uvijek s pameću, trijezno i nikad prekomjerno.
"Križevački štatuti", najznamenitije hrvatske vinsko-pajdaške regule
Jedno od tumačenja nastanka "Križevačkih štatuta" govori da je povod za to bila zlouporaba hrvatske gostoljubivosti na zabavama. Kako je okolica Križevaca poznata po brojnim vinogradima i klijetima, a sam grad bio od velike vojne važnosti, na mnogim zabavama bili su i strani vojnici koji su u gradu službovali ili njime samo prolazili.Izazivali su nerede, pa je varoški sudac, nakon učestalih pritužbi križevačkih purgera, izazivače nereda morao obuzdati donoseći određena pravila. Kako je sve to, prema predaji, započelo u Križevcima, tim regulama dano je i ime "Križevački štatuti". Druga priča, a seže dalje u prošlost, u 14. stoljeće, govori o velikome "spravišću", odnosno pomirbi križevačkih purgera i plemenitih kalničkih šljivara.
Za trodnevnu (pomirbenu) zabavu u Križevcima morale su se donijeti i određene regule ponašanja. Za njih su se pobrinuli križevački notarijuš, kalnički kaštelan i varoški sudec, i time su udareni temelji ponašanja na mnogim drugim zabavama. Što su ta pravila sve propisivala, na žalost, nije ostalo zapisano. Tek u 18. stoljeću "Križevački štatuti" zapisani su u Mikloušićevu Stoljetnom kalendaru.
Dva su osnovna pravila kojih se drže "Štatuti". Prvo kazuje da vince razblažuje i razveseljava čovjeka, da iz njega čini društvenjaka i veseljaka, a brige mu umanjuje i uljepšava. Ali odmah drugo kaže da vino, i svako žestoko piće, ako se troši nerazumijevanjem i prekomjernošću ne samo što truje i razara život nego i čini čovjeka nečovjekom i uzrokuje njegovo duševno i tjelesno zlo.
OBREŠKE KLETI
Na cesti od Gornje Rijeke prema Kalniku između naselja Vukovec i Hižanovec nalazi se jedan od najpoznatijih etnoloških lokaliteta u Hrvatskoj. U potkalničkom je kraju poznat pod imenom - Ilica.Riječ je o naselju vinogradarskih klijeti smještenih u niz ispod kojeg se na pitomim obroncima Kalničke gore nalaze vinogradi njihovih vlasnika. Naselje ovih nevelikih klijeti izgrađeno je uglavnom u XIX. stoljeću i prvoj polovici XX. stoljeća, iako neki vlasnici tvrde da su njihove klijeti starije od dvjesto godina. To bi značilo da su podignute još krajem XVIII. stoljeća. Prvih četrdesetak klijeti u nizu su napravljene od drva, uglavnom hrastovine i bukovine, a u izvornom su obliku bile su pokrivene raženom slamom.
Danas je, nažalost, slamu zamijenio salonit, crijep ili neki drugi suvremeni materijal pa su klijeti izgubile dio svoje izvorne vrijednosti. Na drvene klijeti nadovezuje se niz kamenih sa sličnim dimenzijama i u istoj funkciji kao i drvene. Glavna im je namjena bilo čuvanje vina i svega onoga što je potrebno za njegovu proizvodnju. U svakoj se klijeti tako nalazi po nekoliko lagva (bačvi), neki zapremine i 1000 litara, zatim preša za grožđe, pute (drvene posude u kojima se tek ubrano grožđe prenosilo do klijeti), kace, moštalka (rašljasto pomagalo kojim se gnječilo grožđe u kaci), grebljica (drveno strugalo kojim su se bačve čistile od taloga), itd. Tu se mogu naći i demižoni, boce, mali stol i pokoji tronožac za domaćina i njegove goste.
Domaćini se u svojim klijetima mogu zateći uglavnom u poslijepodnevnim satima, i to isključivo muškarci. Žene u "Ilicu" dolaze tek u vrijeme većih radova: okopavanja vinograda, rezanja loze ili berbe grožđa. Ipak, ako se zateknete u ovom kraju slobodno pokucajte na otvorena vrata neke klijeti i ljubazni će vas domaćin uvijek pozvati unutra i rado ponuditi svojim domaćim vinom ili rakijom.