Osnovne značajke gnojidbe

Piše: Mirela Džajo, dipl. ing.

Osnovne značajke gnojidbe

        Uzastopnim uzgojem poljoprivrednih kultura tla se iscrpljuju i osiromašuju na hranivima i organskom tvari, stoga je gnojidba neizostavna agrotehnička mjera u poljoprivrednoj proizvodnji. Pod gnojidbom podrazumjevamo unošenje u tlo organskih i mineralnih tvari u obliku gnojiva u svrhu podizanja cjelokupne plodnosti tla. Do gubitaka hraniva iz tla dolazi uslijed iznošenja hraniva prinosom kultura, vezanjem hraniva u nepristupačne oblike za biljke, fiksacijom, ispiranjem pod utjecajem oborina naročito dušika, erozijom, ishlapljivanjem i dr. Cilj gnojidbe je postizanje visokih i stabilnih prinosa, poboljšanje kvalitete proizvoda i podizanje nivoa plodnosti tla, ako nije optimalan. A ako je i optimalan, onda održavanje te optimalne plodnosti. Pravilna i dobro izbalansirana mineralna ishrana povoljno utječe na kvalitetu plodova, dok jednostrana, posebno gnojidba samo dušičnim gnojivima, bez dovoljno fosfora i kalija, može da izazove nepoželjne kemijske, fizičke i organoleptičke promjene i time da pogorša kvalitetu plodova. Svrha gnojidbe je da se biljna hraniva dugogodišnjim iznošenjem ili ispiranjem vrate u tlo, kako bi se zadržala njegova prirodna plodnost, a onim tlima koja su prirodno siromašna dodaju biogeni elementi u skladu s potrebama kultura koje se žele uzgajati.

        Kod višegodišnjih nasada kao što je vinova loza ili voćarske kulture razlikujemo meliorativnu gnojidbu koja se obavlja prije same sadnje i redovitu gnojidbu koja se obavlja svake godine tijekom rodnosti nasada.

        Meliorativnom gnojidbom unose se u tlo veće količine organskih i mineralnih gnojiva u cilju podizanja hraniva na razinu dostatne opskrbljenosti koja će biti optimalna duži niz godina. Unošenjem u tlo organskih gnojiva, bilo da se radi o stajskom gnojivu, tresetu ili zelenoj masi trava od "zelene gnojidbe", poboljšavaju se ne toliko kemijska svojstva tla koliko fizikalna i biološka svojstva, znači povoljno se djeluje na stabilnost strukture tla, vodo-zračne odnose u tlu kao i toplinske prilike u tlu i povećava se mikrobiološka aktivnost u tlu. Smatra se da bi vinogradarska tla morala imati barem 3 % humusa, no nažalost većina vinogradarskih tala je siromašna humusom pa je svakako potrebno unošenje u tlo većih količina organskih gnojiva. Unošenjem u tlo tijekom rigolanja mineralnih gnojiva obogaćuje se tlo hranivima prvenstveno fosforom, kalijem, kalcijem i magnezijem, što će u prvom redu osigurati dobar start mladog nasada, ali i biti stanovita zaliha hraniva u tlu. Da bismo odredili točnu količinu hraniva odnosno količinu gnojiva koju treba unijeti u tlo potrebno je prije podizanja nasada uzeti uzorke tla iz dvije dubine i dati ih na kemijsku analizu, na osnovu koje se dobije gnojidbena preporuka i obavlja se meliorativna gnojidba. Pri meliorativnoj gnojidbi koriste se visokokoncentrirana NPK mineralna gnojiva koja imaju mali udio dušika i naglašen sadržaj fosfora i kalija: NPK 7-20-30, NPK 8-26-26 ili NPK 10-30-20. Orjentaciono u gnojidbi na zalihu od 5 godina, trebali bismo unijeti u tlo oko 300 kg/ha fosfora i 500 kg/ha kalija, a to znači 1650 kg/ha NPK 7-20-30. Isto tako ako se radi o kiselom tlu, tada je potrebno obaviti i kalcizaciju odnosno unošenje kalcija u tlo. U tu svrhu primjenjuje se Fertdolomit, to je kalcijsko-magnezijski karbonat i trebalo bi ga unijeti u tlo ovisno o pH vrijednosti oko 3-5 t/ha.

        Redovita gnojidba rodnih nasada obavlja se redovito svake godine i pod njom podrazumjevamo osnovno jesensko dublje unošenje u tlo NPK gnojiva s naglašenim sadržajem fosfora i kalija, kako bi nadoknadili vinovoj lozi ili voćki godišnje iznošenje tih hraniva prinosom (NPK 5-20-30 + 26 SO3, NPK 7-14-21 + 2 MgO + 18 SO3, NPK 7-20-30, NPK 8-26-26 ili NPK 6-18-36), prihranu u proljeće dušičnim gnojivima (Ureom 46 % N, KAN 27 % N + 4,8 MgO) te dopunsku lisnu prihranu tekućim gnojivima Fertinama.

        Za sadašnji trenutak i nivo poljoprivredne proizvodnje nemoguće je osigurati sigurnu proizvodnju bez dobre opskrbljenosti tla biogenim elementima (N, P, K), odnosno bez primjene mineralnih gnojiva što će se povoljno odraziti na niz pozitivnih efekata:
  • Bolja otpornost nasada na sušu, niske temperature, bolesti i štetnike
  • Bolja sinteza šećera, škroba, proteina
  • Bolji je rast korijena i bolje je ukorijenjavanje biljaka
  • Povoljno se utječe na okus, aromu, kvalitetu plodova