Vinograd oštećen tučom
Tuča može oštetiti vinovu lozu u svim fenofazama razvoja, a najveće štete nastaju ako padne dok mladice još nisu dosegle visinu žice, odnosno još nisu povezane uz žicu. U toj fazi su mladice najosjetljivije, lako se otkidaju jer nisu dovoljno očvrsnule u bazalnom dijelu. Naravno da veličina šteta ovisi i o intenzitetu tuče i vremenu trajanja.U vinogradima oštećenim tučom u toj fazi moramo odmah pristupiti rezu dijela oštećenih mladica ili cijelih mladica ukoliko su oštećene u bazalnom dijelu. Na taj način ćemo izazvati tjeranje novih mladica iz preostaloga zdravog dijela, odnosno iz suočice pupa. Tako možemo dobiti zadovoljavajući rod grožđa u toj godini.
Nakon tuče moramo odmah zaštititi vinograd djelotvornim modernim preparatima i u prvom tretiranju trebalo kombinirati sredstva za zaštitu i sredstvo na bazi aminokiselina (Drin). Za zaštitu od peronospore (Plasmopara viticola) koristiti CURZATE F (0,25%), FANTIC F (0,25%), FANTIC M (0,25%), EQUATION PRO (0,4%) ili ALONSO (0,35%); dok za zaštitu od pepelnice (Uncinula necator) koristiti KARATHANE GOLD 350 EC (0,055%), SABITHANE (0,035%), DOMARK (0,07%) + COSAVET DF (0,2%) ili SYSTHANE 24 E (0,012%) + COSAVET DF (0,2%).
Osim toga, ne smije se zaboraviti ni kvalitetna ishrana. No, na oštečeno lišće nije dobro ići odmah sa hranjivima. Do nedavno se mislilo da je poslije tuče najbolje tretirati vinograd fungicidom, najbolje na bazi bakra. To su stare pretpostavke. Naime, bakar je dobar za zacijeljivanje rana, ali i znatno koči rast, te je u ranijim fazama šteta od tuča čak i nepoželjan, jer nam je u cilju oporaviti lozu, pa čak i potaknuti rast i zaperaka da ima dovoljno lisne mase za normalno funkcioniranje. Aminokiseline imaju puno djelotvorniji učinak od bakra, pomažu kod zacijeljivanja rana, potiču pozitivan porast, a da ne preforsiraju lozu. Posebno je djelotvoran kod zacijeljivanja rana na bobicama.
Ukoliko je vinova loza stradala od tuče u kasnijoj fazi razvoja, kad su mladice već dugačke ili uložene u žicu; ne poduzimamo nikakve mjere rezidbe jer ionako grožđe iz zaperka ili iz suočice ne bi više dozorilo. U takvim slučajevima obavljamo samo pojačanu zaštitu od bolesti i ako je vinova loza izgubila mnogo lišća, nastojimo sačuvati što više novog lišća iz zaperaka!
Nažalost, štetno djelovanje tuče prenosi se i u slijedeću godinu, jer oštećeni trsovi imaju smanjenu otpornost na niske temperature i smanjen potencijal rodnosti! Loza oštećena od tuče koja se ostavlja kod rezidbe na nove lucnjeve i reznike, lako se lomi kod vezanja a neizbježno ima na sebi i oštećenih rodnih pupova. Zato pri rezidbi moramo po mogućnosti birati što manje oštećene rozgve i ostavljati dulje lucnjeve. Ukoliko je loza osobito jako stradala od tuče i teško je pronaći manje oštećenu rozgvu na rod (lucanj), možemo obaviti i kombiniranu rezidbu , odnosno ostaviti stare lucnjeve i na njima nekoliko novih lucnjeva i reznika. U toj godini treba posebnu pažnju posvetiti plijevljenju, kako bismo osigurali prigojno i rodno drvo za, iduću godinu!
I na kraju, moramo napomenuti da velike štete mogu nastati kad tuča zahvati mladi vinograd u osnivanju, posebno u drugoj vegetacijskoj godini kad smo već izabrali mladice za buduće stablo, a one su već dovoljno visoke! Ako su te mladice znatno oštećene od tuče moram ih idućeg proljeća u rezidbi vratiti (orezati) natrag na dva i formirati nove mladice za stablo. Na taj način smo godinu dana u zaostatku, ali ukoliko bismo ostavili ozlijeđenu rozgvu za stablo, ono ne bi zbog ozlijeđenih provodnih snopova moglo hraniti trs pod opterećenjem. No, u takvom slučaju ima metoda kad ne moramo izgubiti vegetacijsku godinu, a sastoji se u slijedećem: novoizraslu mladicu (jednu) koju smo odabrali za buduće stablo, pinciramo čim izraste preko glavne žice, a od isprovociranih izraslih zaperaka odaberemo samo dva najpovoljnija položena za buduće krakove (ili tri za trokrak) te sve preostale odstranimo. Naravno, to ne preporučujemo kod slabijih trsova, jer nisu još razvili dovoljno jak korijenov sustav.