Kraljevina
Smatra se autohtonom sortom sjeverozapadne Hrvatske, pa je tako zastupljena i na kalničkom vinogorju. Sinonimi su joj još: Imbrina, Brina, Dišeća brina, Kralovina i slično.To je srednje bujna sorta. Mladice su glatke, crvenkasto sjajne i tamnije s sunčane strane. List je srednje velik, okruglast, trodijelan do peterodijelan, sinus peteljke u obliku jače otvorenog slova U. Lice i naličje lista je golo, tamnozeleno, crvenkaste nervature, s rijetkim dlačicama. Rozgva je dosta debela, istaknutih nodija i srednje dugačkih internodija.
Grozd je srednje velik (oko 150 grama), klinasto cilindričan, sjednim do više krilaca, na kraju povijen. Može biti zbit, rastresit do rehuljav. Bobica je srednje velika, okrugla do izdužena. Bobica može biti od izrazito crvene s sitnim točkicama do sivo crvenkaste s točkicama većim od pupčane točkice, te zelenim bobicama crvenkasto obojenim s sunčane strane. Meso je mekano i sočno, sok harmoničan i bezbojan. Šećer se kreće u moštu ovisno od položaja, opterećenja čokota i vremena berbe od 16-19 %, a ukupne kiseline od 7 -10 g/l.
Vino je žuto zelenkaste boje, svježe, ugodno kiselkasto, blage diskretne arome svojstvene sorti.
Uočena su tri tipa kraljevine: crvena, zelena i pikasta.
Posebno je interesantna pikasta zbog redovitog priroda, te nešto većeg sadržaja šećera i kiselina u moštu, te bi joj trebalo posvetiti pažnju i ovdje, slično kao i sorti kleščec.