Kovrčavost lišća breskve (Taphrina deformans)
Kovrčavost lišća breskve (Taphrina deformans) je najčešća bolest breskve. Jako je štetna, pojedinih godina posebno. Simptomi se lako prepoznaju i vrlo su tipični. Problem je samo kada se simptomi vide pomoći više nema. Zaštitu je moguće obaviti jedino preventivno, dakle prije pojave simptoma.
Simptomi:
U fazi završetka listanja breskve pojedini listovi nemaju normalan izgled. Neki su od njih nakovrčani, mjehuravi i promijenjenog oblika. Zadebljali su (cijela plojka ili dio nje ), hipertrofirani su, spiralno uvijeni, često i veći od zdravih listova i lako se lome. Zavisno od sorte nakovrčani dijelovi su obojeni od bijelo – zelene do crvenkaste boje (sl. 1, sl. 2, sl. 3, sl. 4). Micelij gljive uništava klorofil i tako se gubi zelena boja. Na donjoj strani hipertrofiranog dijela plojke razvije se lagana bijela prevlaka što je znak fruktifikacije gljive. Prisutnost parazita u listu uvjetuje potpuni poremećaj u rastu i razvoju staničja lista. List dalje ne raste, gubi funkciju, suši se i otpada.
Jače zaražena stabla ostaju u svibnju i lipnju potpuno bez lišća. Tako otpadnu i mladi plodovi. Berba je propala. Ako stablo ima na raspolaganju dovoljno hraniva i ako ne zavlada suša, stablo ponovno potjera listove koji ostaju zdravi jer se bolest ne širi sekundarno. Zbog tog novog lišća ljeti se ne uočava proljetni napad. Međutim jasno je da se tim novim tjeranjem listova voćka oslabila, i da je hraniva iz rezerve na to utrošila. Tako da se posljedice u rodu osjećaju tekuće godine, a još više slijedeće godine jer se ne formiraju cvjetni pupovi. Nadalje, mladice ne odrvene i zimi se smrznu što se dovodi u krivu vezu s jakom zimom. Ako se takav jaki napad kovrčavosti ponovi i slijedeće godine, posljedica je sušenje voćke i propadanje nasada.
Simptomi bolesti su prisutni još i na mladicama i na plodovima što je istina rijetko.
Na mladicama bolest zahvaća kompletan izbojak koji se nepravilno razvija, a čitava mladica sa svim listovima je deformirana (sl. 5). Izboj promijeni boju u žutocrvenkastu. Internodiji ostanu kratki, uvinuti i ne rastu. Nakon kratkog vremena se osuše i vise na grani.
Na plodovima inficiranim gljivom pojavljuju se veće ili manje pjege koje su ispupčene u usporedbi sa zdravim dijelom površine ploda. Boja pjege je promijenjena, a zbog njezina rasta plod se deformira. Kao što je već spomenuto do pojave bolesti na plodovima dolazi rijetko (sl. 6). Bolest se javlja i na bajamu (sl. 10).
Na intenzitet napada kovrčavosti breskve veliki utjecaj imaju vremenske prilike za vrijeme listanja breskve. Ako je prisutno suho vrijeme, bolesti u pravilu uopće nema ili je ima vrlo malo.
Ako vlada kiša, tada ćemo je redovito imati. To se dobro uočava na breskvama koje su u krugu okućnice posađene uz neki zid tako da im jedan dio krošnje pokriva krov. Dio koji je zaštićen od kiše nema kovrčavosti, a drugi dio koji je izložen kiši pun je mjehuravih listova.
Treba također reći da su vinogradarske breskve otpornije nego kultivirane.
Biologija:
Micelij gljive prorašćuje određeno vrijeme tkivo lista, a zatim se na gornjoj površini mjehuravih dijelova pojavi lagani bijeli mašak. To je himenij, odnosno askusi s askosporama. Askusi sadrže u početku osam askospora, ali se one u askusu pupanjem još umnažaju. Obično oko druge polovice svibnja askusi pucaju i askospore se oslobađaju. Nošene vjetrom ili kišom dolaze na koru stabla gdje kliju i razviju nježan micelij. Taj se micelij na kori i ljuskicama pupa hrani saprofitski i ne prodire u biljku.
Tek naredne godine tvori taj micelij, raspadanjem, konidije koje kiša cijedeći se niz grane, prenosi na mlade listove tek iznikle iz pupa. Epiderma mladih listova je nježna pa konidije na njoj kliju i kličnom cijevi prodiru direktno kroz pokožicu u mezofil lista. Tamo se micelij intercelularno proširi i podražajem dovodi do hipertrofije (mjehuravosti) (sl. 7, sl. 8, sl. 9). Vlažno i kišno vrijeme s višim temperaturama pogoduje razvoju bolesti. Temperatura klijanja je oko 10° C, a optimum 20° C.
Čim listovi narastu više nisu skloni infekciji i sekundarnih infekcija nema. Oni listovi koji su zaraženi, zaraženi su u prolistavanju.
Zaštita:
Iz svega navedenogh proizlazi i zaštita. Dakle, nakon prolistavanja, unatoč vidljivim simptomima, zaštita više nije učinkovita. Zaštita se provodi preventivno prije pojave bolesti.
Prvu zaštitu bakrenim preparatima treba obaviti prilikom opadanja lišća, a drugo tretiranje na proljeće u fazi bubrenja pupova. Treće tretiranje se primjenjuje organskim fungicidima (dithianon, dodine) u fazi izbijanja listića iz pupova, ali nikako ne kasnije. Kasnije više nema učinka, a navedena sredstva su fitotoksična u kasnijoj fazi rasta biljke (razvoj listova).
Od bakrenih sredstava koristimo Nordox, Cuperblau, Champion, Caffaro, Bordošku juhu, dok od organskih koristimo Delan, Dodin i Chromodin.
Prilikom korištenja bakrenih preparata u fazi bubrenja pupova potrebno je dodati bijelo ulje za suzbijanje štetnika koji prezimljavaju. Također se mogu u toj fazi koristiti i gotove kombinacije - crveno ili plavo ulje.
Bitno je naglasiti da tretiranje mora biti iznimno kvalitetno. Ako prilikom aplikacije sredstava padne kiša ili zapuše vjetar, prskanje se mora ponoviti kada dozvole uvjeti. Isto tako u slučaju dugotrajne ili jače kiše nakon aplikacije, najbolje je nakon nekoliko dana ponoviti tretiranje.
