Vinogradarstvo.hr - Prvi hrvatski vinogradarski portal - Oskoruša

Oskoruša - staro skoro zaboravljeno eko voće

Oskoruša (sinonimi: Skorš, Oskorš, Skurš, Skruš, Skoruša) – latinskog imena (Sorbus domestica), kod nas je vrlo rijetko drvo. Ta voćna vrsta polako izumire, jer se u prirodi teško razmnožava. Ta vrsta drveta je izvanredno tvrda i žilava, pa su ga naši preci upotrebljavali za izradu raznih kotača i zupčanika za vodene mlinove, za izradu okretnih osi tzv. svijeće kamenih utega preša za grožđe te zbog lijepog dekorativnog drveta upotrebljivanog u stolarstvu. Nekada je bilo poželjno da je stablo oskoruše uspijevalo na svakom domaćinstvu, jer ljekovitost plodova, posebno sušenih, koji su se kuhali za ljekovite čajeve, za mljeveno brašno koje se je dodavalo u kruh, kompot od suhih plodova oskoruše, miješan sa drugim voćem je posebnog okusa.

Oskoruša je prilagodljiva za različita podnebja, prilagođava se na zapuštena i suha zemljišta; jedino je važno da ima dovoljno svjetlosti, a otporna je na sušu i niske temperature. Deblo joj je ravno i prekriveno sa tankom sivo-smeđom korom; koja je raspucana i vrlo slična deblu kruške. Krošnja oskoruše je okruglasta ili piramidasta oblika, razgranata, glavne grane su snažno uspravne, a sa strane na krajevima su više vodoravne. Listovi su neparni (pernati) i sastavljeni od 13 do 21 streličastih dlakavih listića. Pupovi i cvjetni i lisni su poludugi, zašiljeni, ljepljivi, te pokriveni sa nježnim dlačicama, lišče i stablo je lijepo i dekorativno i može nam služiti kao voćno i ukrasnu drvo. sl. 1, sl. 2

Oskoruša cvijeta u svibnju ili lipnju, cvjetovi su bijeli, skupljeni u skupinu cvjetova. Plodovi su jabukolikog ili kruškolikog oblika, više je oblika (tipova, vrsti); debeli su od 2-5 cm, na jednom sucvijeću ih je cijeli buket, čak i preko 10; a može i manje, što ovisi od oprašivanja, od sorte, tla i međusobne udaljenosti. Plodovi na drvetu su blijedo-zelene boje, na sunčanoj strani malo crvenkasti. Kad dozrijevaju u rujnu ili listopadu, tada požute i počinju postupno padati sa drveta. Možemo ih otresti, ali moramo pričekati da plodovi posmeđe i da se umede. Meso je isprva tvrdo i jako trpko, a plodovi postanu ukusni tek nakon kraćeg ili dužeg vremena umeđivanja. Nekada su oskoruše medili u slami ili sjenu na sjenicama, gdje je temperatura bila viša. Danas oskoruše možemo mediti ubrane u gajbe poslagane u podrumu, skladištima ili smočnicama, gdje na umjetan način prilagođavamo zračnu vlagu i visinu temperature. sl. 3, sl. 4

Plodovi oskoruša su višenamjenski, koristimo ih umedene, sušimo ih, radimo iz njih kompote, namačemo ih u rakiju, a kod kuhanja žestokog pića daju jako kvalitetan liker. Ljekoviti plodovi se upotrebljavaju za uravnoteženje probave (želučane i crijevne probleme). Naši preci su govorili da su gradska gospoda jako cjenila rakiju od oskoruša. U kvalitetu žestokog pića oskoruše sam se sam uvjerio, no ono mora neko vrijeme odležati, a njegov okus i kvaliteta samo time pridobivaju na kvaliteti.

Stabla oskoruša su rasla na svakom seoskom dvorištu i bila su hrana i lijek, naših predaka, jer u staroj Austro-Ugarskoj državi je vladarica Marija Terezija imala zapovijest da se mora zasadivat oskoruša, tepka i jabuke bobovac, carjevič, kanada, mošancel i druge, zbog gladi i zdravije prehrane dijece i pučanstva. Oskoruši su jako cijenjeni u Francuskoj i Njemačkoj, gdje su vrlo traženi u prehrambenoj industriji, te ih uzgajaju u nasadima, a upotrebljavaju za izradu voćnog vina i soka. Naši preci su također sok od oskoruša dodavali voćnom moštu, posebno od tepke i vinske mosnjače (moštnice) jer se je tako jako poboljšalo njegovu čistoću i postojanost. sl. 5, sl. 6

S obzirom na njegu i uzgoj, oskoruša je vrlo skromna biljka, obrezivanje se vrši samo ako je nužno. Pri sađenju se iskopaju veće jame, koje pognojimo; prvih godina potrebno je više puta prekopati zemlju pod sadnicom, da je bez korova, po potrebi dognojimo tako da sadnica čim prije izraste i oblikuje se u drvo – koje je lijepo i dekorativno. Oskoruše dočekaju zavidnu starost – više stotina godina. Kod nas, na našem području rastu oskoruše zavidne starosti. Izmjeren je opseg 5 stabla, mjerenje 1,3 m od tla. Najdeblije i najstarije stablo oskoruše kod nas u Sloveniji ima obseg stabla 3,76 m, i procjena je da je staro oko 500 godina, poznaje se mu starost, oštečeno je od strijela i vremenskih nepogoda. Drugo stablo oskoruše ima opseg stabla 2,95 m. Treče stablo ima opseg 2,45 m, četvrto 2,05 m, a peto 1,98 m. Sva četiri stabla su vitalna sa velikim, snažnim krošnjama, te velikom rodnosti. Na fotografijama se vidi njihova snažna krošnja. sl. 7, sl. 8

Svaku jesen se kod nas u Krškoj vasi kod Brežica mogu pogledati plodovi različitih sorti oskoruša. Svježi i sušeni, te u boce umočeni u domaću rakiju se mogu i degustirati. Sadnice oskoruša su cijepljene i ne narastu visoko, petu godino poslije sadnje, daje rod. Nekada su sadnice oškoruše uzgajivali sa sjemenom, takvu stablo dugo raste i je kasno zarodilo. Rasadnik cijepi sadnice oskoruše tako da brzo zarode, sade se krajem listopada i u proljeće kad popusti zima. Za eventualna pitanja možete se obratiti autoru ovoga članka.