Uzorno gospodarstvo Zvonka Šporčića iz Starog Petrovog Sela uspješno se bavi rasadničarstvom
Umjesto uvoza vlastita proizvodnja podloga
Osim proizvodnje voćnih sadnica obitelj Šporčić prva se u Hrvatskoj ozbiljnije posvetila i proizvodnji podloga za sadnice koje su se do prije nekoliko godina uglavnom uvozile iz mađarske i drugih država
Tko kaže da se od poljoprivrede ne može solidno živjeti? Barem se takvo pitanje nameće kad posjetite obitelj Zvonka Šporčića u Starom Petrovom Selu koja se desetak godina bavi proizvodnjom voćnih sadnica i ukrasnog bilja.
Kuća kao iz bajke na kraju uličice Matije Antuna Relkovića koja vodi u plodna polja, okružena je voćnjacima i uzornim rasadnicima. Njima Zvonko i njegova supruga Đurđica te kćerke Ana (16) i Ivana (14), koje u slobodno vrijeme već uspješno cijepe sadnice, posvećuju mnogo pozornosti kako bi proizveli što kvalitetniji sadni materijal. A osim raznih sorti jabuka, krušaka, bresaka, nektarina, marelica, šljiva, trešanja, dunja u njihovu rasadniku možete pronaći i manje zastupljene voćne sadnice lijeske, pitomog kestena, oskoruše, brekinje, smokve, crnog duda pa i cijepljene orahe.
- Za kvalitetne orahe vlada dosta veliko zanimanje, nije ih teško prodati, ali ih je teško proizvesti, pa mnogi kolege rasadničari izbjegavaju njihov uzgoj - kaže Šporčić. Dok nas provodi kroz nasad sadnica oraha u neposrednoj blizini kuće ističe da upravo zbog komplicirane proizvodnje cijena sadnice dostiže i do100 kuna.
Zvonko se prvi u Hrvatskoj ozbiljno posvetio i proizvodnji podloga za voćne sadnice šljiva, bresaka, marelica, trešanja, višanja….
- Kako narod kaže, nužda nas je natjerala na to. Do prije nekoliko godina kao i većina kolega rasadničara, nabavljali smo podloge za cijepljenje u Mađarskoj. To nam je stvaralo
velike probleme sa uvoznim dozvolama, carinama i slično, a bilo je problema i s kvalitetom podloga. Zato sam najprije za vlastite potrebe počeo proizvoditi podloge, a budući da zbog manjih količina to nije bilo isplativo, proširili smo proizvodnju. Sada mnogi rasadničari iz Hrvatske kupuju podloge kod nas, kažu da im je to mnogo jednostavnije nego ići po njih kod Mađara kojima smo, eto, postali konkurencija. Uostalom, zašto bismo uvozili nešto što možemo sami proizvoditi - kaže Zvonko. Napominje da je proizvodnja podloga manje isplativa od sadnica, jer ima također puno ručnog rada, a ova godina je iznimno teška zbog čestih kiša i velike borbe s korovima.
Da bi smanjio rizike u proizvodnji, Zvonko svoje rasadničarske površine navodnjava, naravno kada to iziskuju potrebe, a glavna proizvodnja voćnih sadnica natkrivena je protutučnom mrežom.
- To sam lani pokrio i ta mi se investicija iste godine i vratila, jer mi je mreža sačuvala sadnice od pet tuča koje su prošlog ljeta zahvatile naš kraj. Ove godine do sada nije bilo tuče - kaže Zvonko, ali, nažalost, ove zime zbog suhomraza i niskih temperatura jako su stradali pupovi na koštićavom voću, tako da je kod pojedinih vrsta primljeno svega oko 35 posto sadnica.
Prije dvije godine Šporčići su osnovali vlastitu tvrtku “Diplantarium”. Do tada su, kaže Zvonko, bili kooperanti zagrebačke Voćarske stanice s kojom i dalje surađuju. Na pitanje kakva je perspektiva rasadničarske proizvodnje u Hrvatskoj Zvonko je pomalo skeptičan.
- Neke velike perspektive i nema. Kad uđemo u Europsku uniju najvjerojatnije će jedno 70 posto hrvatskih rasadničara morati prestati raditi, jer nećemo svi imati kome prodati sadnice. Sad nam državni programi podizanja dugogodišnjih nasada, kojima se solidnim novčanim iznosima potiče sadnja voćnjaka, omogućuju prilično veliku proizvodnju sadnica, jer je i potražnja za njima velika. Osim toga, i mi rasadničari dobijemo kunu po prodanoj sadnici, ali, nažalost, proizvodnja podloga nije u sustavu poticanja, iako su se do sada uglavnom uvozile - kaže Zvonko.
Vjeko Hudolin