03.10.2009. - Hrvatski kraljevi vina

"Večernji list", subota 03. listopada 2009.
piše: Jolanda Rak Šajn

Hrvatski kraljevi vina

Todorić, Perković i Moralić drže više od 50 posto ukupnog hrvatskog prometa

        Najbolja istarska, slavonska i južnodalmatinska vina postaju sve poznatija u izbirljivu svijetu vinoljubaca, no i dalje su preskupa i premalo ih je za tržišnu utakmicu, pogotovo s otvorenim svjetskim tržištem. Imamo, naime, baš sve prirodne uvjete i dugu tradiciju. Gotovo cijela Hrvatska mogla bi biti pod vinovom lozom, no od nekadašnjih 200,000 hektara vinograda prije filoksere, danas i uz državne poticaje za sadnju trajnih nasada imamo jedva 32.500 hektara - godišnju proizvodnju grožđa od oko 300 milijuna kilograma i proizvodnju vina od samo 20 milijuna hektolitara.

Tikveš napada

        Mukotrpan je to trud, kažu vinogradari, pogotovo zna li se da za hektar vinograda treba najmanje 100 radnih dana godišnje. Uvijek ste ili pogrbljeni ili okrenuti nebu radi kiše, Boga i molitve - da biste na kraju po kilogramu grožđa jedva utržili četiri lome ili pak započeli mukotrpan posao nekonkurentne proizvodnje u kojoj dominiraju visoke cijene vina, posebno u kategoriji kvalitetnih. No, oko 1000 proizvodača u Hrvatskoj koji proizvode 198 priznatih sorata (60 autohtonih) zasad se puno ne žali iako je sve veći pritisak uvoznih vina, dok 10 vodećih vinarija, koje prometuju s više od 70 posto vina, pa i one manje koje su proteklih godina stekle i te kakav ugled i izvan hrvatskih granica, od vina rade vrlo isplativ posao.

        I po proizvodnji vina i po broju hektara pod vinogradima u nas prednjači Agrokor Ivice Todorića, odnosno njegove vinarije Belje, Agrolaguna, Istravino, Iločki podrumi i Mladina. Koliki mu je vinski udio na hrvatskom tržištu, koliko uvozi ili izvozi vina, iz Agrokora nismo dobili odgovor, dok u Badelu tvrde kako su oni sa 15 posto ukupnog prometa vinima putem svojih vinarija Daruvar, Križevci, Nespeš i Benkovac plus proizvodna kooperacija s Dingačem i Hvarom Svirče, drugoplasirani. Treću poziciju pak drži bogati hrvatski biznismen Enver Moralić s tvrtkom Božjakovina (Kutjevo, Sv. Jakob, Brič), koji je nakon dugogodišnjeg bavljenja naftnim biznisom, kao agronom po struci rado zaplovio plodnim slavonskim ravnicama, kupujući prvo propalu poljoprivrednu zadrugu Božjakovina, a danas je, kako sam za sebe kaže, ovisnik o zemlji. Na imanju Brič u slovenskom dijelu Istre Moralić već proizvodi i ekološko vino -refošk, malvaziju, rumeni muškat te cabernet sauvignon i chardonnav, koje, uz svoj najjači brend graševinu, ima i u Kutjevu, dok mu je u Ðakovu glavni vinski adut đakovački rizling.

        Da se vinski biznis i te kako isplati, govori i činjenica da je Moralić i u uvjetima recesije proizvodnju svojih vinskih brendova u prvih šest mjeseci ove godine povećao 10 posto. A ni Ante Perković, kojega ovih dana tište drugi problemi, na vinski se posao ne tuži. Dapače, tvrdi kako nitko u RH nema tako širok asortiman vina kao Badel 1862 - od kontinentalnih do mediteranskih vrhunskih, kvalitetnih i stolnih vina. - Ne samo da smo lider u proizvodnji jakih alkoholnih pića nego imamo i ozbiljnu proizvodnju vina. U segmentu crnih prvi smo na tržištu, prvenstveno zahvaljujući strategiji razvoja vlastitih nasada i vinarija te kroz dugoročno ugovorenu poslovnu suradnju s poljoprivrednim zadrugama. Jedino na taj način možemo usmjeravati sadnju vinograda, asortiman i kvalitetu vina- tvrdi Perković.

        Badel, doznajemo, ima ukupno 1600 ha vinograda i oko 2000 kooperanata. Ove godine očekuje ukupan urod grožđa oko 4 milijuna kilograma, čime direktno osigurava egzistenciju 12.000 ljudi. No, uz nelojalnu konkurenciju i ilegalnu proizvodnju koja je prema Perkoviću već dostigla legalnu, hrvatsko tržište ugrožavaju i jeftina makedonska vina. Naime, vlasnik makedonske vinarije Tikveš Svetozar Janevski uopće ne skriva kako mu je cilj liderska pozicija na hrvatskom tržištu, Vinarija Tikveš svojedobno je držala četvrtinu tržišta vina u bivšoj državi. Glavno tržište sada joj je Srbija. No kako Hrvatska proizvodi samo polovicu količina vina koje troši, a potrošnja se zbog turizma i standarda povećava brže nego u Srbiji, Janevski Hrvatsku vidi kao svoje glavno tržište. Tvrdi da te njegove ambicije nisu nimalo pretenciozne i narcisoidne, nego, dapače, posve realne.

        Vinko Milat, savjetnik za poljoprivredu ministra Petra Čobankovića, kaže kako Todorić i Moralić u Hrvatskoj prometuju sa 50 posto vina. Vodeće vinarije, njih 33, prometuju sa 80 posto vina, 22 vinarske zadruge sa 4,6 posto, a gotovo tisuću obiteljskih vinarija s manje od 10 posto. Uvezena vina, koja su kvalitetom i cijenom vrlo povoljna za prosječnog potrošača, čine pak gotovo jednu trećinu ukupna prometa vinima, a izvoz vina tek 20-ak posto uvezenih. Na ljestvici svjetskih proizvođača sve su više zastupljena vina tzv. novog svijeta – SAD-a, Argentine, Čilea, Australije, Kine, Južnoafričke Republike... Kina, koja godišnje posadi vinograda koliko ih Hrvatska ukupno ima, danas je šesta zemlja u svijetu po proizvodnji vina, tako da je Europa prisiljena podići konkurentnost svojih vina. S obzirom na to da su iz godine u godinu viškovi vina u EU sve veći – procjenjuju se i na 40 do 60 milijuna hektolitara ili do 20 posto ukupne proizvodnje – Hrvatska, koja zauzima samo 0,35 posto svjetskih vinogradarskih površina neće smjeti posaditi ni hektar. Stoga se u resornom ministarstvu nadaju kako ćemo u EU ući s barem 40.000 ha, što znači da valja posaditi još najmanje 8000 ha do ulaska Hrvatske u EU, kada bi uvozna vina mogla pojeftiniti i 50 posto. Zabrinjava međutim što Hrvatska ima samo 4,4 posto vina vrhunske kvalitete koja mogu opravdati visoku cijenu te bi trebalo barem udvostručiti njihovu proizvodnju, a smanjiti proizvodnju manje kvalitetnih vina.

Pivo još uvijek draže od vina

- Moramo i možemo imati veći udio vrhunskih vina i do 20 %, ali ih nećemo moći prodati na svom siromašnom tržištu. Za njih treba naći izvozno tržište - tvrdi Milat i dodaje kako je lijepo imati svoj vinograd, svoj podrum, butelje, zaštićena vina...Međutim, taj je luksuz ukalkuliran u cijenu vina koja je previsoka. Dok svijet posluje kroz kooperative, za nas su zadruge pojam neorganiziranosti, nekvalitete, nekonkurentnosti. To znači da mora doći do kvalitetnih promjena, inače više od 500 malih proizvođača vina neće preživjeti u uvjetima jake svjetske konkurencije.

        Upravo su istarski vinari - Armano, Kabola, Kozlović, Matošević, Coronica... - prvi shvatili da osim u kvalitetu moraju više ulagati u promociju vlastitih vina. Čak 60 posto vinograda u Istri je pod malvazijom koja s domaćim sortama graševine i plavca malog čini čak 47 posto hrvatskih vinogradarskih površina. Vrhunska vina danas se, među ostalima, vežu i uz Krauthakera, Enjingija, Zlatana Plenkovića, Miloša, Koraka ili Bibicha, koja su odnjegovana u hrastovim bačvama iz Francuske i SAD-a i uvrštena i na vinske karte 30-ak newyorških restorana. No, iako u nas trenutačno stanje u proizvodnji vina nije zabrinjavajuće, Milat prognozira sve veći pritisak vina s novozasađenih vinograda, posebice u Dalmaciji, kao i pritisak uvezenih i jeftinih vina naspram skupih domaćih, čemu su najveći uzrok problem zemljišta, visoke investicije, relativno visoke kamate, neorganiziranost proizvođača, siva ekonomija, nikakav izvoz...

        Vinogradarstvo, dodaje, mora biti biznis koji ne može biti isplativ na malim površinama i malom obrtaju vina. Vinari se moraju povezati u klastere i kroz zadruge zajednički nastupati na tržištu. Trebaju se i, posebice za dalmatinski plavac, slavonsku graševinu i istarsku malvaziju, koji bi, konstantne kvalitete, bili prepoznatljivi i cijenom konkurentni na inozemnom tržištu, bila to Europa, Rusija, Kina, Japan ili netko drugi, a država ih u tome treba poticati, tvrdi Milat, napominjući kako si Hrvatska ne smije dopustiti da joj uvoz bude veći od izvoza te treba naći model kako to realizirati. - Ne možemo dopustiti da pivarska industrija koja je u vlasništvu nekolicine stranaca i u kojoj radi nekoliko tisuća radnika prodaje 20-ak puta više piva od vina, jer je u vinogradarstvu i vinarstvu radi najmanje 10-ak tisuća obitelji kojima je to jedini izvor zarade, te povremenih gotovo 100 tisuća obitelji-kaže Milat.

        Ante Todorić
        50% ukupnog prometa vina u Hrvatskoj otpada na Todorićeve i Moralićeve vinske podrume, donosno tvrtke. Vina Podruma Belje i Agrolagune posljednja su u nizu nagrade osvojila na nedavnom 15. međunarodnom ocjenjivanju vina na Jesenskom zagrebačkom velesajmu - 5 zlatnih, 9 srebrnih i 3 brončana odličja, čime sve više dobivaju na značenju među hrvatskim proizvođačima vrhunskih

        Enver Molarić
        10 % raste proizvodnja vinskih brendova u jednog od najbogatijih hrvatskih biznismena i u recesiji, što znači da za vina s najuglednijim međunarodnim priznanjima nema zime. Moralić na imanju Brič u slovenskom dijelu Istre već proizvodi i ekološko vino na 60-ak hektara, dok u kutjevačkom i đakovačkom vinogorju ima oko 2300 hektara

        Potrošnja vina
        35 litara iznosi godišnja potrošnja vina po stanovniku u RH, a registrirani promet vina je 15 litara per capita (evidentirani promet vina u HZVV-u je samo 65 milijuna litara u 2008). Usporedbe radi, po glavi stanovnika pijemo čak 85 litara piva. Proizvodnjom grožđa bavi se više od 100 tisuća obitelji, a u tržišnoj je proizvodnji grožđa angažirano više od 15.000 domaćinstava. Prosječna veličina vinograda manja je od jednog hektara (84 % proizvođača), 14 % ima vinograde do 10 ha, a veće površine od 50 ha ima samo 25 proizvođača.

        Sorte
        26,4 % ukupne proizvodnje u RH na temelju upisnika iz 2008. čini graševina, istarska malvazija 10,9 %, plavac mali 8,9 %, rajnski rizling 3,2 %, plavina 3 %, frankovka 2,6 %. Slijede cabernet sauvignon, marština, pošip... Kvalitetna vina čine 64,4 posto, vrhunska 4,4 posto, a stolno vino 31,3 posto ukupne hrvatske proizvodnje vina