03.10.2009. - Stolna vina pojeftiniti 50 posto, no vrhunska šišnuti sto posto

"Večernji list", subota 03. listopada 2009.
piše: Goran Šimac

        Primoštenski vinar ne boji se uvoza, iako proizvede količine zanemarive u usporedbi s velikim i subvencioniranim industrijama. Boce Kamene suze plasira u restorane i vinoteke.

        "Ma znate što, malim hrvatskim vinarima puno ne smetaju ni ta uvozna vina ni veliki proizvođači. Dapače, dobro je da na tržištu ima svega, kako bi se onda iskristalizirale vrijednosti koje mi možemo ponuditi - priča o tržištu vina u Hrvatskoj Stipe Gašperov, vinar iz sela Gašperova u Primoštenu Burnjem, kraja koji je poznat kao kolijevka čuvenog babića.

        "Škrta zemlja svoje blago čuva", "Triput više vridi', krilatice su uz snažna i mirisna crna vina potekla iz terasastih kamenitih vrtača. Zbog fascinantne slikovitosti, fotografije primoštenskih kamenih vinograda krase zgradu UN-a u New Vorku, osvajaju nagrade na svjetskim izložbama.
-Sve obavljamo u obitelji, još sudjeluju i majka i otac. Količine koje proizvedemo zanemarive su u usporedbi s velikim industrijama. Naše boce Kamene suze, babica, plasiraju se uglavnom u biranim restoranima i hotelima te vinotekama. Radi pošteno dobro vino, i uspjeh će doći - kaže Stipe. Ima i recept za spas hrvatske proizvodnje vina.
- Obvezno moramo sniziti cijenu stolnih vina pedeset posto, i to odmah. Cijene kvalitetnih vina moraju pasti makar 25 posto. No suprotno tome, cijene naših vrhunskih vina "šišnuo" bih sto posto, njihove bih cijene udvostručio. Jedini izlaz iz ove situacije jest da konkuriramo većom kvalitetom i nižom cijenom-predlaže Gašperov, napominjući kako se u Italiji ili Španjolskoj ltra stolnog vina može kupiti i za pola ili jedan euro.
Pretjerani uvoz ne može ugroziti male vinare, niti trojicu direktora u velikim poduzećima, no može stradati seljak od kojega se grožđe otkupljuje, kao i radnik u vinarskoj industriji. Lako je i velikima koji znaju da ih očekuju milijunske subvencije, koji su umreženi u ministarstvima. Manji se proizvođači ne mogu ni u snu nadati takvoj pomoći. Od 3 tisuće boca, jedna tisuća ide za život obitelji, druga se vraća u vinovu lozu, a treća odlazi državi, kaže. Čest je i slučaj da neki restorani nude vina koja ne opravdavaju previsoku cijenu.
- Žali mi se znanac iz uglednog restorana koji ugošćuje imućniju klijentelu, uglavnom nautičare. Ljudi naručuju vodu, pa mineralnu, pivo, sokove, rijetki vino, zbog neugodnih iskustava kada su preskupo plaćali vina vrlo loše kvalitete-napominje Stipe. Otac je petero djece i nada se da će njegov posao nastaviti i oni.
- Prema crkvenim knjigama razvidno je da se ovim poslom u mojoj obitelji prije mene bavio i moj otac, djed, pradjed, šukundjed, i tako duboko u povijest- dvanaest generacija. To su temelji na kojima ja nastavljam. Prilike kroz povijest bile su takve da sam tek ja u novije vrijeme doveo taj naš proizvod do boce. Svome vinu dao sam ime Kamena suza zato što loza u mom vinogradu raste iz kamena-objašnjava Stipe držeći bocu čiju je etiketu oslikao slikar Zvonimir Mihanović. Zaneseno pričao svojem lanjskom babicu, o berbi otprije desetak dana, o vinu koje će kušati oko Božića..
-Vino Kamena suza rezultat je znoja na čelu i ljubavi u srcu. Pogledajte ovo. Ovo je lijek. Ovo nitko ne može ugroziti, nikakav uvoz. Dobro se mora vratiti dobrim - zaključuje Stipe Gašperov vrteći u ruci čašu Kamene suze.