Kraljevina crvena - plemenitost Zagrebačkog prigorja
Piše: Prof.dr.sc. Nikola MiroševićKraljevina crvena - plemenitost Zagrebačkog prigorja
Listajući dostupno nam tiskovno tvorivo koje otvara povijesne prostore medvedničkog podbrežja i pribrežja, nailazimo na veliki broj vrijednih i zanimljivih podataka i crtica o vinogradarstvu ovih proizvodnih širina. A te blago valovite terene moramo promatrati kroz zemljopisno poimanje jednog, ekološki cjelovitog prostora Sjeverozapadne Hrvatske - Prigorje. Njega zatvara orografski kružni vijenac spleta planinskih masiva Medvednice, Kalnika i Moslavačke gore. Tu se od prapovijesti uzgaja vinova loza što nam potvrđuju neki arheološki nalazi. Tijekom vremena izdiferencirao se sortiment u kojem već dugo dominira Kraljevina crvena.
Vino od ove sorte s položaja Sv. Ivana Zelina čini županijsku marku imena "Kraljevina Zelina" koja je svečano predstavljena 09. ožujka 2002. godine u Zagrebu. Na istraživačkom projektu sudjelovalo je desetak istraživača o čemu je VRT (Večernji list) pisao u prošlome broju, a vrlo zahtjevan elaborat o zaštiti kontroliranog podrijetla tog vina izradili su stručnjaci Zavoda za vinogradarstvo i vinarstvo Agronomskog fakulteta u Zagrebu. Posebno je za istaći Dr. Melitu Fazinić, Ing. Dunju Mežnarić i Ing. Zdenka Ivankovića, koji su posebnim marom detaljno obradili sve proizvođače grožđa i vina, sudionike u stvaranju "Kraljevine Zelina".
A što smo sve pronašli u literaturi o toj gospodarski značajnoj "staroj" autohtonoj sorti rasprostranjenoj ponajviše u Prigorju.
Prve zapise o kultivaru Kraljevina susrećemo 1841. godine u TRUMMER-ovoj ampelografiji. Autor opisuje prema tadašnjoj metodologiji osnovna svojstva ovog kultivara navodeći da postoje razlike unutar populacije. Istog je mišljenja i PRAUNSPERGER koji u članku iz 1857. godine u članku "Mienje o nazivoslovlju trsova Hrvatske" u Gospodarskom listu govori o dva tipa Kraljevine. Mišljenje je da je "Imbrina" rodnija, a tip s crvenijom kožicom pripada nazivu "Kraljevina" kako je zovu oko Zagreba.
BABO I MACH (1881.) Kraljevinu svrstavaju među orginalne hrvatske kultivare i navode sinonim "Konigstraube", Rotter Portugizer, Brina i Moravana. Prema istom autoru na dobrim položajima i u dobrim godinama postiže oko 20% šećera i 6 g/l ukupnih kiselina.
RADIĆ (1923.) piše: "Kraljevina crvena najviše je raširena u Hrvatskoj, zagrebačkoj okolici, sorte ponajbolje, a u narodu je poznata kao Kraljevina i Imbrina. Kraljevina je oblikom grozda rijetkih crvenih boba i ugodnog mirisa, dok je grozd Imbrine gust, a boba zelenkasto-crvenkasta. Postiže oko 20% šećera i 6-7 g/l ukupnih kiselina". Iste navode daje RITIG. TURKOVIĆ (1952): opisuje dvije varijante Kraljevine, obična Kraljevina ima bobe lijepe ružičaste boje, izmiješane sa crveno-zelenim, dok su bobe kod "druge" jednolično ružičaste kao kod Plemenke kraljevske.
PERETIĆ (1950) Kraljevinu upisuje u svojem istraživanju pod sinonimom Imbrina iz Zagrebačkog vinogorja, te iz Zeline i Plešivice, uz napomenu da su uzorci vina postigli relativno visoku ocjenu.
U izvješću o sastavu mošta kultivara sjeverne Hrvatske SUČEVIĆ (1950) spominje mošteve Imbrine ili Kraljevine s dosta malom količinom sladora (od 16,0% do 18%), iako je bilo boljih uzoraka (24% do 26% šećera) koji su vjerojatno potjecali s boljih položaja ili od odabranih trsova.
U svom stručnom osvrtu o Kraljevini FELJA (1973) navodi tri tipa Kraljevine: crvenu, mirisavu i zelenu, koje se međusobno razlikuju po veličini grozda, obojenosti kožice bobica i po kakvoći. U svom razmatranju o razvoju sortimenta vinove loze u Hrvatskoj TURKOVIĆ (1955) se zalaže da o autohtonim kultivarima, među kojima je i Kraljevina, moramo voditi računa, ponajprije u smislu rada na njihovoj selekciji.
Istog mišljenja su i drugi autori: LICUL, MIROŠEVIĆ, PREMUŽIĆ, MEŽNARIĆ, VIČIĆ (1979), MIROŠEVIĆ(1978) koji ističu potrebu detaljnog rada na tipskoj i individualnoj klonskoj selekciji Kraljevine, kako be se rasvjetlile agrobiološke razlike, a time utvrdile gospodarske vrijednosti svakog pojedinog tipa unutar populacije.
Iz svih naprijed navedenih bibliografskih podataka vidi se da je unutar Kraljevine izražen varijabilitet, koji upućuje na potrebu selekcije. Vrlo je vrijedno prošetati kroz više od stoljeća i po vinogradarstva i vinarstva u "Listu mesečnom", "Gospodarskim novinama", odnosno u "Gospodarskom listu", da se vidi kada se spominje sorta Kraljevina, na kojim prostorima i u kojem gospodarskom i tehnološkom svojstvu.
Tako već 1845. godine na st. 46 Lista mesečnog LJ. F. VUKOTINOVIĆ, veliki sudac varmedžije (županije) Križevačke, s puta po Moslavini u svom tekstu, između ostalih "felah" loze spominje i nešto malo Imbrine.
F. K. TRUMMER - u "IZVESTJU" tiskanom u Listu mesečnom br.4.10. ožujka 1848., a drugi put u Gospodarskim novinama br.35 str. 159. god 1853. pronalazi u vinogradu Župnika Pogledića kod Sv. Duha (Zgb) Kraljevinu (Portugieser roter), a u Sv. Ivanjskim vinogradima među glavne sorte spominje Imbrinu (Portugieser roter) uz Lipovinu i Zeleniku, te isto u vinogradu Omiljskom, župe Moravče. Na putu ga je pratio (rujan 1947.) Josip Čačković "najvještiji hrvatski vinoznanac".
Navodi se i kakvoća od 18,3°Kl.
Izvjestje s II. putovanja F.K. TRUMMERA objavljuju Gospodarske novine, u nastavcima od br.14. na st.61 (1853.), i od 18.09. do poč. 10. mj. 1854. On u Ravenskom okružjeu - između velikog broja sorata pronalazi i Roter Portugieser (Imbrina).
S III. putovanja 1854. (Gosp. novine 1854 od br 51. na st. 205 pa u nastavcima do br. 8. str. 37 u god 1855.) Svrstava F.K.TRUMMER vinograde u skupinu zapadne Hrvatske, pa tako u I. skupini imamo obronke Zagrebačke gore, Podsused i Šenkovec kod Laduča na Sutli, a s druge strane Prigorje do Sv. Ivana Zeline, te Božjakovinu i Lovrentovicu. U ovoj skupini je 11 vinogradarskih položaja. Imbrina (Kraljevina) crvena (prvi put oznaka crvena) - Portugieser roter nalazi se na 1. mjestu po rasprostranjenosti.
Imbrina je zastupljena i na drugim vinogorjima (Kalnik, Varaždin breg, Moslavina, Krašić - Plešivica, Glina - Petrinja) u znatno manjem broju i u tragovima. U ukupnom poretku u Zapadnoj Hrvatskoj na 5 je mjestu. U Slavoniji se niti ne spominje. Ukupni pregled rasprostanjenosti u Hrvatskoj tog vremena je sljedeći:
- Kadarka modra (Kadarka bl.);
- Lipovčina bijela (wippacher ws.)
- Moslavac bijeli (Mosler ws.)
- Ranina rana bijela (Augster ws.)
- Zelenika velika Zelena (Hainer gr.)
- Imbrina (Kraljevina) crvena (Portugieser rotter)
- Belina pikasta bijela (Hennisch ws) itd.
LJ. F. VUKOTINOVIĆ (GL br. 43 - 1855.) "Pod Okićem" pri inventarizaciji spominje da "ponešto imade Imbrine, Kraljevine (Portugieser rot.) koji ovdje još zovu "Cesarščina". Prvi se put (dali je greška?) navodi posebno Imbrina, a posebno Kraljevina, kao da se radi o dva kultivara. Ovo pitanje je i danas aktualno (o.a.).
U pokušalištu Zagrebačkom 1855. Kraljevina crvena postigla je 17% šećera.
DRAGUTIN STRAŽIMIR, Župnik DonjoZelinski 5.IX.1864. izabran za predsjednika podružnice Gosp. društva u Sv. Ivanu Zelini.
Na izložbi vina u Križevcima 22.VII. 1863. rangirane su sorte po kakvoći u III skupine. Imbrina ili Kraljevina je u II. skupini
U jednom drugom primjeru (G.L. 1869. st.50) D. Lambl preporuča za bijela vina srednje kakvoće na prvom mjestu Kraljevinu. U istom broju
D. LAMBL iznosi i kakvoću grožđa sorata iz Križevaca i spominje Kraljevinu crvenu s 19.6% sladora. D. LAMBL 1867. (G.L. na st. 259 klasira sorte pa spominje Kraljevinu bijelu i Kraljevinu rumenu. G.L. 1870. donosi izvješće iz Pokušališta Zagrebačkog (Lepa Ves) cit:"Iz ovih pokusa mogosmo se uvjeriti da su naša rumena Kraljevina i Graševina najzahvalnije i gajenja najdostojnije grožđe,..."
Moravčina crvena je sinonim za Imbrinu ili Kraljevinu, koji se i danas još rabi u nekim krajevima Zagorja (Klanjec). Potječe iz mjesta Moravče u Prigorju, gdje se mnogo sadi (G.L. 1865. st.211.).
God. 1869. st.46. D. LAMBL piše:" Okolica Moravča odlikuje se tako lijepom Kraljevinom da je teško naći bolje u čitavoj Hrvatskoj.. Nego dočim je Kraljevina oko Sv Ivana i oko Zagreba lijepa i plodna jer joj prija vapnenasto tlo, zaostaje u predjelih ilovatih..."
A.TRUMMER je 1876. predao Internacionalnoj ampelografskoj komisiji popis sorata iz Zemaljske ratarnice u Križevcima, koji je 1877. za istu komisiju nadopunio Stražimir. Za mnoge se sorte, među kojima je i Kraljevina navodi da se od tada mogu smatrati "domaćim".
MATEJ DUDAN "oenokemist" iz Zagreba u G.L. 1889. na st. 85. u članku "Vinoslovne studije o nekih vinih iz Horvatske..." navodi podatke za Imbrinu crvenu iz Zagreba, gdje ima 11,4vol% alk. 8,76 kis. i 26,88 suhi ext.
Cijepljenje pri prvoj obnovi vinograda, u rasadniku Borongaj preporučaju se i cjepi Kraljevina, ali 1/3 ili 1 u odnosu na Graševinu, Pinot i dr. tada već uhodavane kultivare.
Za kultivar Kraljevinu poznati su još i sinonimi: Kralovina, Moravna, te po TRUMMER-U Konigstraube i Portugieser roter. On piše: "To je stari autohtoni kultivar vinove loze, koja, vjerojatno, vuče podrijetlo iz vinogorja sjeverozapadne Hrvatske, gdje je i danas rasprostranjena i predstavlja vodeći kultivar u sortimentu Zagrebačkog i zelinskog vinogorja.
BABO i MACH u njihovoj knjizi navode: "Kraljevina je originalni hrvatski kultivar poznat još pod nazivom Brina. Zove se i Imbrina, a rasprostranjena je po cijeloj Hrvatskoj i njezina je prva domovina gora Susedgrad, Vrapče, Šestine, Sv. Šimun, Moravče, Psarjevo i Sv. Ivan".
Eto, iz svega proizlazi da je domovina Kraljevine zagrebačko Prigorje pa stoga i s pravom predstavlja robnu marku zagrebačke Županije, ali i s pravom grada Zagreba. U sortimentu se zadržala tako dugo jer se odlikuje stabilnom rodnošću koja varira od 80 do 120 dct grožđa po ha. Vrlo dobre rezultate daje na južnim i jugozapadnim ekspozicijama. Uz primjenu odgovarajućih agrotehničkih i ampelotehničkih mjera u moštu nakuplja do 18% sladora, a ukupna kiselost varira, u ovisnosti o godini, od 6,0 do 9,0 g/l. Vino je vrlo užitno. Ono se sa svojom zelenkasto-žućkastom bojom, svojom svježinom čistim vinskim mirisom, finom i diskretnom aromom sorte izuzetno dobro slaže s tradicionalnim jelima prigorja kao što su krvavice s kiselim zeljem, češnjovke sa zapečenim krumpirom, čvarci s mladim sirom, buncek sa zeljem i bažulom, štruklima, zlevankama i drugim vrsnostima prigorskog "jelnog folklora".
I tako ". šetajući vinogradarskim prostorima ovim., pokazuju ti se vječito neponovljive slike, impresije pejzaža sjeverozapadne Hrvatske, krajobraza shvaćenog u svakodnevnici vlastite vrsnosti, metafori vječnosti. Kada pretvaraš taj prostor u krajolik sanja, u zagrljaj osjećajnog treptanja, onda ti se prizori prošlosti izmjenjuju u lelujavu sudioništvu sadašnjosti. Tu očitavaš vjekovni mar i djelo težaka, vinogradara, koji buđenjem u praskozorju hrli svojim Goricama, svome trsju. To je suklađe prirode i čovjeka, od čovjeka za čovjeka, djelo u kojem je ljudska riječ izrečena. I ovdje su, na tim bregima, trs i gorice bile i za neke još jesu sudbina, njegovo veselje i njegova tugaljivost."