Uvod

Piše: Dragutin Kamenjak

        Prije nego pokušam reći nešto o svakoj pojedinoj sorti, reći ću nešto o onome što je svima zajedničko i na što treba obratiti pažnju pri obradi ove tematike.

        Skoro sve autohtone sorte koje se mogu naći na području Kalničkog vinogorja zastupljene su kao sporadični slučajni čokoti koji su se zatekli u starijim nasadima ili su pak zanosom vinogradarskih zaljubljenika precijepljeni u novije nasade, da ne nestanu potpuno za buduća pokoljenja.

        Većina čokota u starim vinogradima je na nepoznatim podlogama i na starohrvatskom uzgojnom obliku uz kolac  ili račvastom, rijeđe na dvokračnom uzgojnom obliku. Ako bi proučavali te sorte na taj način pitanje je da li bi dobili točnu sliku o njima i njihovoj gospodarskoj vrijednosti.

        Neke od sorata koje ćemo nabrojiti nalazimo zastupljene i na drugim, susjednim vinogorjima (ne zna se baš točno podrijetlo), neke su pak proučene više, a neke vrlo malo ili nimalo.

        Razlozi njihova polaganog nestajanja tijekom vremena  od  pojave filoksere i obaveznog cijepljenja mogu se samo naslućivati, a mogu biti  različiti:
  • nekompatibilnost s prvim podlogama na kojima je vršeno cijepljenje,
  • pomodarstvo za novim introduciranim sortama,
  • niža gospodarska vrijednost u odnosu na nove sorte ili nešto drugo.

        Da bi se mogli donijeti točniji zaključci o svakoj pojedinoj sorti trebalo bi početi s njihovom inventarizacijom na ovom području, odnosno proučavanjem njihovih ampelografskih, agrobioloških, gospodarskih i tehnoloških osobina.

        Drugim riječima, trebalo bi razmnožiti postojeće sorte na više vrsta podloga, provesti sadnju na više položaja unutar Kalničkog vinogorja uz različitim uzgojnim oblicima (opterećenjima), te  dodatno izdvojiti bolje klonove ako bi se javili.

        Tek tada nakon višegodišnjeg praćenja (svaka vegetacijska godina je priča za sebe), a prateći istodobno i vinifikaciju svake sorte, mogli bi donijeti konačni sud o svakoj pojedinoj sorti, njezinoj perspektivi za buduće nasade ili zaborav.

        Kako je to dugotrajan, skup i mukotrpan posao, teško da će se nešto takvo desiti u skoro vrijeme.

        I na kraju trebali bi još spomenuti sorte Braničevku crnu i bijelu, nažalost o njima se vrlo malo zna, te ne postoje kvalitetne fotografije ovih sorata, te se nadamo da će slijedećih godina saznati se nešto više i o njima, te o svima prije navedenim sortama.