Kleščec
Sorta Kleščec osim kod nas spominje se još u Francuskoj u Elzasu, rijetko u području Rajne. Sinonimi su mu još i Ortlieber žuti, bijeli i zeleni, Kleschiz beli, Knipperle. Sam naziv sinonima (žuti, zeleni, bijeli) sugerira da ima više klonova ili se radi o različitim vrstama što bi trebalo dodatno istražiti.Mladi izboj je blago povijen, slabo dlakav, po rubovima crvenkast, a mladica je svjetlo-zelena s nijansama crvenila, jače izraženog u predjelu nodija i peteljke lista. Mladi listići su blijedo zelenkasto, a rub i nervatura su jako crvenkasti, mjehurasto naborani.
List je srednje velik, srednje dugačak, tro ili peterodijelan, okruglasta oblika, s izraženim vršnim sinusima i sinusom peteljke (zatvorenog izreza liroidnog oblika , rijetko V oblika), a dubina lateralnih sinusa je manja. Zupci su trokutasti, niski, a nervatura nije jako izražena. Naličje lista obraslo je rijetkim vunastim , a nervatura gustim baršunastim dlačicama. Peteljka je kratka do srednje duga.Vitice su srednje ili jako razvijene. Cvijet je morfološki i funkcionalno hermafroditan.
Grozd je srednje velik, srednje dugačak, smješten između 3. i 5. nodija, klinast s jednim do tri izražena krilca, kratke peteljkovine, slabo zbijen do rastresit. prosječna težina kreće se oko 150 do 200 grama. Bobica je srednje krupna, okrugla ili malo izdužena, s izraženom pupčanom vrpcom, s rijetkim smeđim točkicama, zelena do žuta s obilnim maškom, s sunčane strane jantarno žuta. Meso je čvrste konzistencije, sok bezbojan, bez nametljive arome.
Trs je bujan, nodiji srednje dužine, smeđe do crvenkaste boje, s uzdužnim linijama.
Rodnost je redovita i obilna, za kratki i srednje dugi rez, ne podnosi pregusti sklop jer je tada sklon osipanju u cvatnji. Tehnološku zrelost postiže u prvoj dekadi listopada. Šećer se kreće u moštu ovisno od položaja, opterećenja čokota i vremena berbe od 16, pa čak do 22%, a ukupne kiseline od 6-8 gr/litri mošta.
Što se tiče otpornosti na bolesti ona je normalna kao i kod većine vinskih kultivara preporučenih za ovo vinogorje.
Vino od ove sorte (minivinifikacijom) ima lijep karakterističan sortni okus, žuto zelenkaste boje, svježe, ljupko, vrlo skladnog odnosa kiselina i alkohola.
Ovu sortu trebalo bi pokušati inventarizirati na području ovog vinogorja, posebno na pravim vinogradarskim terenima (južnim nagnutim položajima), na podlogama kao što su SO4 i 8B, s manjim prosječnim opterećenjem (uzgojni oblik Guyot ili dvokrak s srednje dugim lucnjevima), te bi se u takvim uvjetima mogli postići visoka kakvoća grožđa za proizvodnju vrhunskih vina, karakterističnih za ovo podneblje.