Šupljikavost lišća breskve (Stigmina carpophila)
Šupljikavost lišća breskve (Stigmina carpophila ili stariji naziv Clasterosporium carpophilum) je bolest koja napada sve vrste koštićavog voća. Dakle,osim breskve i nektarine, napada i šljivu, trešnju, višnju, marelicu i bajam. No, gledajući na važnost uzgoja breskve kao takve i nekih različitosti u biologiji gljive na breskvi naspram drugih koštičavih voćaka, potrebno je tu bolest za breskvu izuzeti od drugih vrsta koštićavog voća. Napada list, plod i mladice. Naročito je opasna na mladicama i plodu jer plod nema nikakvu tržišnu vrijednost, a mladice se suše.
Simptomi: Na listovima nalazimo okruglaste crveno-smeđe pjege, obično obrubljene tamnijim rubom. Unutrašnji dio pjege ispada – odumrlo tkivo i tako postaje list šupljikav. Po tome je bolest dobila ime. Uzrok tog ispadanja predstavlja antitoksičnu obrambenu reakciju biljke na djelovanje patogena. Jače zaraženi listovi otpadaju, kod nekih sorti i prije nego su jače šupljikavi pa voćka u slučaju jačeg napada ostaje gotovo bez lišća. sl. 1, sl. 2, sl. 3
Na plodovima također nastaju okruglaste crveno-smeđe pjege koje su malo udubljene. Kod većeg broja pjega plod se deformira i izlučuju se kapi smole radi čega plod gubi tržišnu vrijednost. Također, na plodu se može oljuštiti i pokožica. Takav plod jače napada i monilija radi pukotina u pjegama. Još opasnija je na mladicama i to jednogodišnjima. Do infekcije konidijama dolazi u lipnju i srpnju. Na zelenoj kori nalazimo smeđe, crvenim rubom oivčene duguljaste pjege iz kojih se često izlučuju kapi smole. Opkoli li pjega ( rak ranica) mladicu, ona se suši. Ako se ne osuši, mnogi pupovi na proljeće ne potjeraju jer ih je gljiva oštetila. Za takva stabla je karakteristično u proljeće da izgledaju golo. Gljiva je glavni uzročnik sušenja mladica breskve i kao takva znatno štetna. I slijedeće godine na sada dvogodišnjim mladicama pjege se zadrže, a neke proširuju i produbljuju, te izgledaju poput rak-ranica.
Biologija: Gljiva prezimljuje na breskvi na slijedeće načine:
-
u obliku zbijenog micelija, tzv. gema na kori grana,
-
u obliku konidija koje su vrlo otporne na hladnoću i isušivanje i
-
u rak-ranicama u kori grančica kao micelij.
Gljiva ulazi micelijem u koru dublje nego neke druge gljive (npr. micelij Taphrine deformans). Za vrijeme vlažna vremena, u proljeće na kori i rak-ranicama prezimjeli micelij stvara obilje konidija. Te konidije, zajedno s onima koje su prezimjele na kori, kliju i time počinje u proljeće prva infekcija listova. Konidije raznosi kiša cijedeći se niz stablo, na listove gdje klična cijev vrši infekciju ili preko puči ili direktnom perforacijom epiderme. Posebno su zarazi izloženi mladi listovi. Stariji listovi često su potpuno otporni. Pjege koje kao šupljikavost vidimo na starijim listovima posljedice su infekcije iz vremena dok su ti listovi bili mladi. Klijanje konidija nastaje u vrlo širokom rasponu temperatura, tako da je najvažniji faktor za jači napad količina i raspored padavina. Optimalna je temperatura oko 18°C. Sam se micelij dosta brzo razvija pa je inkubacija dosta kratka, što objašnjava nagli rast zaraze. sl. 4, sl. 5, sl. 6
Izlučivanje toksina od micelija gljive vrlo je jako. List brzo reagira obrambenom reakcijom stvarajući histogenu barijeru tako da zaraženi dio ispadne, a list postaje šupljikav. Veličina tih pjega je različita kao i intenzitet boje. Također ovisi i o pojedinoj sorti breskve.
Kako je kiša glavni faktor koji širi konidije unutar krošnje, to je obično jače zaražen donji dio krošnje. Čest je slučaj da su listovi na vrhu krošnje zdravi, a na donjem dijelu stabla gotovo da ih i nema. Lišće postaje krajem lipnja staro, razvijeno i otporno na zarazu. Tada počinje zaraza kore jednogodišnjih mladica. Na lisnom ožiljku gdje je list otpao najčešće dolazi do zaraze. Tu prodire gljiva u koru i dovodi do odumiranja zametnutih pupova, pa takva grana u proljeće slabo cvate i prolistava. Gljiva se nalazi i na otpalom lišću ispod voćke, što nije previše bitno jer je glavni uzrok zaraza na voćki.
Zaštita:
Osnovno prskanje je bakrenim sredstvima u opadanju listova u jesen, pa sve do bubrenja pupova. To je paralelno sa suzbijanjem kovrčavosti breskve. No, to nije dosta već je potrebno s organskim fungicidima izvršiti još 3-4 prskanja. Prvo iza cvatnje, drugo 2-3 tjedna nakon toga i treće za tri tjedna nakon prethodnog otprilike. Ovo je prosječno i ovisi o padavinama kao i o godini. Naravno nakon prolistavanja više se ne koristi bakar jer je fitotoksičan, već organski fungicidi – Polyram, Kaptan, Dithane, Antracol. U jako kišovitoj godini bolest je teško posve zaustaviti, osobito ako se uselila u nasad, jer je tada njezin infektivni potencijal visok. Treba nastojati prskanja obaviti pred kišu ili ako dopusti vrijeme u početku kiše. Dakle, isključivo preventivno. Daljnje preporuke su sadnja otpornijih sorata, rezidba oštećenih (rak-ranice) i suhih grančica. sl. 7, sl. 8
Opasnost šupljikavosti nije samo u tome što ona dovodi do gubitka berbe dotične godine, već i u tome što inficira pupove i izboje. Ti izboji ili odumiru ili izlučuju smolu, a pupovi ne potjeraju. Te su infekcije izboja uzrok stalne gumoze čak ako on i ne odumre, a stabla s jačim smolotokom brzo odumiru.
