Hrđa šljive (Tranzschelia pruni spinosae)
Isto kao i kod plamenjače šljive, hrđa u jačem napadu uzrokuje defolijaciju šljive, loše ili nikakvo dozrijevanje plodova, izostanak cvatnje iduće godine i iscrpljivanje voćke tijekom zime (sl. 1). Dakle, jači napad (dosta čest kod nas) može uzrokovati da šljive već u kolovozu potpuno ogole. Ako iza tog napada slijedi jača zima, posljedice su sušenje stabala i grana te propadanje voćke. Napadu podliježu gotovo sve sorte. Osobito su osjetljive ranije sorte, Bistrica (Požegača), te ringlo grupa šljiva.
Simptomi:
Bolest se javlja dosta kasno, tek u početku srpnja za razliku od plamenjače šljive. Na listovima nalazimo sitne jastučiće (tzv. uredosoruse) tamno crvene boje (sl. 2). U njima se nalazi veliki broj uredospora (sl. 3) koje dalje raznosi vjetar i tako širi. Kasnije, pod kraj ljeta ti jastučići (uredosorusi) postaju crni, što je znak da su se razvili teleutosorusi s teleutosporama (sl. 4).
Biologija:
Teleutospore u teleutosorusima su dvostanične, ali tu nalazimo dvije forme koje su različite po obliku i boji stanica (sl. 5, sl. 6, sl. 7). Jedna je Tranzschelia pruni spinosae f. sp. typica koja se razvija na šljivi (Pr. domestica) i crnom trnu (Pr. Spinosa), a druga forma je Tranzschelia pruni spinosae f. sp. discolor koja se osim na ove dvije vrste javlja i na marelici, bajamu i breskvi. Kod nas je raširena f. sp. typica dok f. sp. discolor dolazi periodički na pojedinim lokalitetima. U nekim godinama razvija se relativno malo teleutosorusa za što nije sasvim poznat uzrok.
Prvi način prezimljenja:
Teleutospore prezime u otpalom lišću. U proljeće kliju i daju bazidiospore koje nošene vjetrom dolaze na list šumarice (Anemona sp., A. ranunculoides – žuta šumarica, A. nemorosa – bijela šumarica) (sl. 8, sl. 9).
Šumarica ima funkciju prvog domaćina. Na lišću šumarice razvijaju se u proljeće ecidije s ecidiosporama. Te se ecidije javljaju u sitnim nakupinama na donjoj strani listova šumarice. Ecidiospore, nošene vjetrom dospijevaju na listove šljive, vrše infekciju i tako se razvije prva uredogeneracija koja se onda umnožava sekundarnim infekcijama pomoću uredospora. Šumarica može biti trajno zaražena pri čemu onda gljiva prelazi u rizome i perenira, pa takva biljka daje svake godine ecidije samostalno, neovisno o prijenosu bazidiospora sa šljive.
Iz ciklusa se vidi da je ova hrđa heterecijska, dakle mijenja domaćina. U ecidijskoj generaciji dolazi na šumaricu, a u uredo i teleutogeneraciji dolazi na šljivi, marelici, bajamu ili breskvi.
Drugi način prezimljenja:
Međutim, uočeno je da u mnogo krajeva ima hrđe na šljivama, a šumarica nigdje ili vrlo malo ili šumarice tamo uopće ne rastu. Isto tako uočeno je da na šumarici ima mnogo ecidija, ali ecidiospore slabo kliju pa nemaju uloge, a hrđa i dalje postoji!?
Istraživanja su pokazala da za razvoj ove hrđe nije potreban ecidijski stadij na šumarici. Dakle heterecija je fakultativne, a ne obligatne naravi. Dalje je utvrđeno da su uredospore ove hrđe veoma vitalne i da mogu zadržati klijavost čak i preko zime (do 160 dana). To znači da mogu prezimiti jer su otporne i na niže temperature. Te uredospore onda u proljeće same inficiraju lišće šljive.
Osim ova dva načina postoji i treći način prezimljenja:
Uredospore pod jesen zaraze koru jednogodišnjih mladica i tu prezimi tzv. uredomicelij. To je nađeno na šljivi i na breskvi. Taj uredomicelij formira u proljeće uredosoruse s uredosporama koje zatim inficiraju lišće.
Iako su ova dva zadnja načina prezimljenja kod nas moguća i utvrđena, postavlja se pitanje zašto se hrđa šljive kod nas javlja tako kasno - tek u srpnju? To još uvijek nije potpuno jasno. Uglavnom postoje dvije hipoteze; o prijenosu vjetrom iz toplijih krajeva u sjeverne i o malom infektivnom potencijalu gljive u proljeće što je vjerojatniji način budući da postoje sličnosti kao kod smeđe hrđe pšenice gdje se isto početkom proljeća gljiva razvija polagano.
Zaštita:
Hrđa se suzbija prskanjem s fungicidima i to prvenstveno organskim fungicidima. Kod suzbijanja hrđe treba obratiti pažnju na to da se ona javlja znatno kasnije, pa prema tome prskanje protiv plamenjače koje se vrši iza cvatnje ne daje zaštitu od hrđe i obratno.
Protiv hrđe je potrebno provesti zaštitu prskanjem tek od polovice ili čak od kraja lipnja (5-6 tjedana nakon cvatnje) i zatim oko 10. – 20. srpnja ponoviti (15 -20 dana nakon prvog prskanja). U pravilu su dva prskanja dosta. Od organskih fungicida koristimo: Polyram, Star, Dithane, Mankozeb, Kaptan, Topas C 50, Meteor, Antracol, Folpan, Rival, Mikal, Stoper.
Treba znati da napad i hrđe i već prije spomenute plamenjače nije svake godine intenzivan, pa treba poznavati uvjete pojava tih bolesti u pojedinom kraju odnosno voćnjaku i tada odrediti broj prskanja prije svega radi ekonomičnosti proizvodnje.
Hrđe osim na šljivi dolaze i na drugim voćnim kulturama, no osim na domaćoj šljivi (Prunus domestica, Prunus insititiae) (sl. 10, sl. 11) dolazi i na drugim Prunoideae vrstama, prije svega na marelici (sl. 12) i nešto rijeđe na bajamu i breskvi (sl. 13, sl. 14). Veće štete su zabilježene samo na šljivi, dok su štete na ostalim navedenim vrstama neznatne.
