Kozičavost trešanja i višanja (Blumeriella jaapii)
Kozičavost je najštetnija bolest višanja, osobito na nekim sortama, a isto tako napada i trešnju. Na trešnji su štete malene, ali se često uopće ne zaštićuju pa isto tako poprilično nastradaju. Iznimno je nađena i na šljivi. Česta je nažalost slika krajem 7. mjeseca da jedna trešnja ili višnja na okućnici ostane potpuno bez lišća kao da je došla jesen. Bolest karakterizira totalno opadanje lišća (defolijacija). Bolest se latinski zove Blumeriella jaapii, konidijski stadij Cylindrosporium padi.
Simptomi: Na listovima se s gornje strane razvijaju sitne, crveno-ljubičaste pjege, koje su znatno sitnije od onih uzrokovanih šupljikavošću lista (Stigmina carpophila). Veličina im je do 1 mm, porazbacane su i obično ne ispadaju. Broj se pjega u slučaju povoljnih prilika brzo povećava tako da mogu početkom ljeta potpuno prekriti list. Spoje se pa čitav list poprimi crvenkastu boju. List može i požutiti ako je napad jak. Takav list vrlo rano otpada pa voćka u punoj vegetaciji ostane bez lišća. Bolest je veoma opasna za velike nasade pa se moraju primjenjivati redovite mjere suzbijanja.
Biologija: Na donjoj strani oboljelih listova uočava se lagana bijela prevlaka koja predstavlja nakupine konidija koje šire bolesti. Tako gljiva fruktificira. Gljiva prezimljuje u otpalom lišću u kojem nastaju periteciji. U proljeće novo lišće inficiraju:
-
askospore iz peritecija
-
konidije koje su prezimile
Na prvim inficiranim mjestima nastaju brzo nove "ljetne" konidije pa se bolest dalje širi, osobito za topla i kišovita vremena, kada ubrzo zahvati čitavu krošnju. Glavni činioci za razvoj bolesti su dakle temperatura i vlaga. Uvjeti za razvoj bolesti se prate rosnom vagom i higrotermografom ili modernijim agrometeorološkim uređajima. Smatra se da se rosa stvara pri relativnoj vlazi zraka višoj od 86%, ovisno o temperaturi što pogoduje razvoju bolesti.
Kozičavosti podliježu naročito neke sorte višanja (kereška, senteška) i to osobito ako se uzgajaju u vlažnijoj klimi. Vrlo je česta i u rasadnicima na podlogama Prunus mahaleb – rašeljci. Štetna je i na maraski. U prirodi se često nalazi na sremzi (Prunus padus), koja može biti izvor zaraze.
Zaštita:
Zaštita se provodi prskanjem. Sakupljanje otpalog lišća može samo djelomično smanjiti infektivni potencijal gljive u proljeće. Prvo prskanje se provodi odmah iza cvatnje. Tretiranja se još provode dva do tri puta u razmacima 8-14 dana. Nakon berbe je također potrebno obaviti jedno do dva tretiranja ovisno o vremenskim prilikama.
Koriste se preventivni fungicidi na bazi dodina (Chromodin, Dodin), ditianona (Delan), kaptana i mankozeba (Kaptan, Merpan, Stoper, Mankozeb, Star, Dithane), fenheksamida (Teldor). Mogu se također koristiti i kurativni fungicidi na bazi bitertanola (Baycor), triforina (Saprol N), heksokonazola (Anvil, Rotondo), tebukonazola (Folicur, Falcon).