Rogač šljive (Taphrina pruni)

        Rogač je rasprostranjena bolest na plodovima šljive, ali do jakog napada dolazi samo u pojedinim godinama. Tada može biti uništeno i do 80% plodova šljive. Takve godine kod nas i nisu baš rijetke. Rogač šljive dolazi i na mnogim Prunus vrstama, kulturnim kao i divljim. Bistrica (Požegača) je posebno osjetljiva na rogač.

        Simptomi: Zaraženi su plodovi. Oni rastu znatno brže nego nezaraženi pod utjecajem parazita pa brzo zadebljaju, produže se i iskrive. Jako su upadljivi i odmah se uočavaju. Boja im je svjetlozelena. Plod često ili nema košticu ili je zakržljala. Meso ploda je krto i spužvasto i lako se lomi. Zaraženi plod pocrni i zasuši se (sl. 4) te ili ostane visiti ili otpadne, a neke od njih prethodno napadne monilija. Izuzetno se rijetko bolest može javiti i na mladicama koje se deformiraju i zakrive, a kasnije se osuše.

        Biologija: Kako dolazi do pojave infekcije plodova nije još potpuno razjašnjeno. Gljiva Taphrina pruni može prezimiti na tri načina:

  1. U obliku micelija u grančicama šljive. Taj micelij prodire kroz cvjetnu peteljku u plodnicu ili u već zametnuti plod te tako nastaje rogač. No, za ovu teoriju nema konkretnih dokaza.

  2. Na površini rogača prije nego se počne sušiti razvije se sivkasti mašak. To je himenij s askusima, odnosno askosporama u njima. Askospore još u askusu pupanjem daju konidije kao kod Taphrine deformans na breskvi. Pucanjem askusa, askospore odnosno konidije se oslobađaju i ostaju na kori sve do slijedećeg proljeća kada vrše infekciju zametnutih plodova. Riječ je o egzogenoj infekciji. Ovo je i najvjerojatnija teorija nastanka rogača.

  3. Moguća je i treća mogućnost, a to je da se askospore održe preko zime u ljuskama pupova.

Zaštita:

        Najsigurnija je mjera zaštite  prskanje bakarnim preparatima prije kretanja vegetacije, odnosno pred pupanje. Dakle isto kao i kod kovrčavosti breskve (Taphrine deformans). Time uništavamo askuse, odnosno konidije koje se nalaze na kori pa tako spriječavamo egzogenu infekciju plodova koja je najčešća. Ovim prskanjem kod šljive, bakarnim preparatima pred pupanje, se još uništava i rana zaraza od plamenjače šljive, jer fungicid ostaje na granama i kišom prelazi na lišće. Isto tako može se suzbiti ako šljive prskamo i pred kraj cvatnje.

Nino Ivančan