Plamenjača šljive (Polystigma rubrum)
Plamenjača šljive (Polystigma rubrum), jedna je od najvažnijih bolesti na šljivi uz hrđu šljive i naravno uz sveprisutnu šarku koja je ipak virusno oboljenje i ne spada u ovu domenu. Bolest posebno pridonosi periodičkoj, tj. alternativnoj rodnosti šljive. Šta točno znači alternativna rodnost šljive?
Prije svega jedna i osnovna značajka, a to je da šljiva rodi jedne godine izvrsno, a potom iduće ili čak i iduće druge godine slabo i nikako. Neke sorte su tome prirodno sklone, ali kod većine drugih sorata uzrok tome je prvenstveno loša zaštita. Plamenjača šljive parazitira na svim sortama šljive, ali najjače je sklona na sortama Prunus domestice kao šta je naprimjer bistrica, tj, požegača. sl. 1, sl. 2, sl. 3
Simptomi: Lako ju je prepoznati u početku žućkastim, a kasnije crvenožutim do narančastim pjegama na listovima (veličine 2 – 15 mm). List je unutar pjege malo zadebljao i pjega je prema gore ispupčena. Ako je broj pjega na listu velik (čak i do 10), list prerano otpada, te voćka ostaje u kolovozu bez lista što utječe na dozrijevanje i kvalitetu ploda, te prije svega na zametanje cvjetnih pupova za iduću godinu.
Ako šljiva izgubi lišće od plamenjače, ona često u jesen ponovo prolista i procvate što unaprijed znači da je rod za iduću godinu izgubljen, a često se dogodi da mladice ne dozriju i smrznu se po zimi. Radi toga može doći i do sušenja voćke.
Veličina pjega varira na pojedinim sortama, a za sušnih prilika su posebno velike. Boja pjega je također različita kod pojedinih sorata. sl. 4, sl. 5
Biologija: Zaraženi listovi otpadnu te stroma i zametak peritecija gljive, sada saprofit, u njima i dalje raste te do proljeća formira zrele peritecije. Askospore izbačene iz peritecija vrše u proljeće primarnu zarazu nakon što šljiva prolista. Tih askospora nalazimo u šljiviku duže vrijeme, ali je utvrđeno da ih je najviše u periodu završetka cvatnje šljiva. U slučaju povoljnih uvjeta tada najviše dolazi do zaraze. Osnovni preduvjet tome je duža kiša. Prema tome treba prilagoditi zaštitu.
Ljeti nema sekundarnih zaraza. Gljiva formira u pjegama piknide kao crne točkice s konidijama, ali one nemaju sposobnost zaraze. Stoga, treba voditi računa da na listovima šljiva nalazimo onoliko pjega koliko su ih uzrokovale askospore u primarnoj i jedinoj infekciji, tj. zarazi.
Zaštita:
Osnovna zaštita kao što je već spomenuto se vrši po završetku cvatnje, dakle kada je maksimum infekcije. Infekcije prije toga i u tijeku cvatnje ne spriječavamo jer ih nema mnogo, a osim toga infektivni potencijal im je nizak. Protiv plamenjače zadovoljavaju dva prskanja. Prvo nakon cvatnje, drugo oko tri do četiri tjedna iza toga. Koriste se organski fungicidi : Polyram, Star, Dithane, Mankozeb, Kaptan, Topas C 50, Meteor, Antracol, Rubigan, Folpan, Rival, Mikal, Stoper.
U ovim rokovima prskanja se ne može suzbiti još jedna značajna bolest šljive, a to je hrđa (Tranzschelia pruni spinosae). Ona se širi kasnije (lipanj – srpanj). Sušenje šljiva je česta pojava kod nas iza jakog napada plamenjače i jake zime pa je i to razlog više za suzbijanje. Takve voćke oslabe, istroše hranu i ostanu neotporne na jaču zimu. Infektivni potencijal na godinu smanjuje zakapanje ili spaljivanje lišća.
Nino Ivančan
