Pepelnica breskve (Sphaerotheca pannosa var. persicae)

        Pepelnica breskve je kod nas česta bolest bresaka, kako u primorskim krajevima, tako i u kontinentalnom području. Za nju je karakteristično da se naglo razvije i pojavi. Među vrstama i sortama bresaka postoje dosta velike razlike u osjetljivosti. Naročito su osjetljive nektarine, na kojima štete mogu biti ogromne, i to na plodovima radi glatke pokožice.

        Simptomi: Pepelnica napada listove, plodove i mladice. Na naličju (rijeđe i na gornjoj strani) listova nalazimo za pepelnice karakterističnu bijelu prevlaku. Napadnuti listovi žute, deformiraju se, plojka lista se između žila uvija, zaostanu u rastu i na kraju otpadnu.

        Na plodovima nastane oveća pjega bijele boje. Na mjestu bijele pjege plod kasnije posmeđi. Česta je na plodovima i sluzasta izlučevina. Plod se deformira i često otpadne prijevremeno. Plod se može na tom mjestu i  raspuknuti, a tada ga većinom zarazi monilija. sl. 1, sl. 2

        Bolest dolazi većinom kada plod dostigne veličinu između lješnjaka i oraha, ali se može javiti i kasnije. Na zelenim mladicama javlja se bjeličasta prevlaka koja se postepeno širi prema vrhu mladice, dok ona još raste. Napadnuta mladica zakržlja, a može se i osušiti. Ako i ne propadne na njoj je malo cvjetnih pupova. Napad pepelnice dakle dovodi do rane defolijacije, propadanja plodova te smanjuje zametanje cvjetnih pupova. sl. 3, sl. 4

        Biologija: Pepelnica breskve je srodna s pepelnicom na ružama. Iako se radi o istoj vrsti, pepelnica s breskve ne prelazi na ruže i obratno. Ali je zgodan pokazatelj potencijalne infektivnosti ako te dvije vrste imamo u blizini. Pepelnica breskve dolazi i na bajamu dosta često.

        Biologija nije dovoljno istražena. Smatra se da gljiva prezimljuje kao micelij u pupovima (kao pepelnica jabuke) i da se onda razvija zajedno s tjeranjem tog pupa, vršeći zarazu na listovima gdje se na bjeličastim prevlakama razvijaju prve konidije. Te konidije šire dalje zarazu prema drugim listovima, izbojima i plodovima. Kasnije može vrlo brzo zahvatiti puno lišća i plodova.

        Također gljiva može prezimiti kod nas i u obliku kleistotecija (peritecija), iako rijeđe.
U tom se slučaju iz njih razviju askospore koje dovode do primarnih zaraza. Te primarne zaraze se jedva opaze, ali zato rašire sekundarnu zarazu putem konidija. Optimum za razvoj gljive su 24°C. Razvoju bolesti pogoduje visoka relativna vlažnost zraka. sl. 5, sl. 6

 

Zaštita:

        Zaštita protiv pepelnice na breskvama i nektarinama počinje kad plodovi dostignu veličinu lješnjaka, odnosno negdje polovicom svibnja ili početkom lipnja, ovisno o godini. Zaštitu treba primjenjivati i poslije berbe.Na početku se zaštita vrši preventivnim sredstvima na bazi tekućeg sumpora i dinokapa, a kasnije dok se pojave prvi simptomi, koriste se kurativni sistemici.

  • preventivna sredstva: KARATHANE, CHROMOSUL, SUMPOR SC 80, KUMULUS
  • kurativna sredstva: RUBIGAN, SAPROL N, BAYCOR, ATEMI, ANVIL, SABITHANE, SYSTHANE, FOLICUR, BAYLETON.
Nino Ivančan