Buduće vodocrpilište i skijalište

TURIZAM - Potkalničko selo Vojakovački Osijek:

Nedavno asfaltirana cesta do Vojakovačkog Osijeka, podno sjevernih obronaka planine Kalnik, otkrila je predjele djevičanski netaknute prirode. U tom kraju snijeg rano padne i kasno okopni, a brojni brežuljci su kao stvoreni za zimske sportove i rekreaciju.

        Na svečanosti otvorenja nove ceste, koja je selo ove zime spasila od snježne blokade, križevački gradonačelnik Branko Hrg bacio je "udicu" o mogućnosti uređenja skijališta. Slučajno, kao preidzbornu poruku ili opravdano, pitali smo ga jučer?
- O toj zamisli razgovaram već dulje s gospodarstvenicima i poduzetnicima za koje znam da odlaze na skijanje u inozemstvo. Pokazali su zanimanje i spremnost da sudjeluju u jednom takvom projektu. Sretna je okolnost da je Grad Križevci vlasnik nekoliko čestica zemljišta na okolnim brežuljcima, gdje bi se mogle urediti staze za skijanje i sanjkanje - objašnjava Hrg.

        Smatra da bi se Vojakovački Osijek mogao uklopiti u planove tvrtke Badel 1862 za razvitak rekreacijskog i lječilišnog turizma oko nove punionice mineralne i izvorske vode u Apatovcu. Tim planovima zagrebačka tvrtka cilja ponajviše na dolazak Zagrepčana na odmor i rekreaciju. U selo nekoliko puta na godinu dolaze i talijanske obitelji iz udruge "Dijete zove dijete" iz grada Brescije.

        Predsjednik Mjesnog odbora, Nikola Habdija, oduševljen je inicijativom koja bi mogla otvoriti radna mjesta mještanima, posebno mlađima koji odlaze iz sela "trbuhom za kruhom". U selu je velika zgrada Vatrogasnoga doma koja je svojedobno građena kao spomen-dom Kalničkog partizanskog odreda, a gdje bi se mogao urediti i kao mali hostel za skijaše.

        Ove godine će se, pak, nastaviti vodoistražni radovi kako bi se utvrdile stvarne zalihe podzemnog jezera kao budućeg novog izvora za regionalni vodovod. Podzemni izvori vode mogli bi ujedno poslužiti i za snježne topove za uređenje skijaških i sanjkaških staza, napominju zagovornici zamisli.

Ottone Novosel

Izrada suvenira od komušine seli u Križevce

KRIŽEVCI

        Tradicionalni zanat izrade suvenira i uporabnih predmeta od kukuruzove komušine, koji sve više nestaje u talijanskoj pokrajini Furlaniji-Julijskoj krajini, preselit će se u Križevce i Gornju Rijeku. To treba zahvaliti poticaju talijanskoga gradića Reana del Rojale, prijatelja grada Križevaca, koji je prošlog tjedna ugostio dvije djevojke iz Križevaca i dvije iz Gornje Rijeke u školi izrade predmeta od komušine. Jedne od rijetkih majstorica toga zanata Alide i Onelia iz Reane prenijele su dugogodišnje iskustvo i znanje obrade "cartoccia" Martini Hasanec i Lidiji Nemčić iz Gornje Rijeke te Križevčankama Silviji i Sunčani Novosel.

        Prošlog vikenda njih su u Reani del Rojale posjetili gradonačelnik Križevaca Branko Hrg i načelnica Gornje Rijeke Štefica Tukša, dogovorivši s domaćinima nastavak suradnje dvaju prijateljskih gradova. Hrg je kolegu dr. Edija Colaonija pozvao na proslavu Dana grada i 753. obljetnice Križevaca što će se održati 22. travnja svečanim koncertom glazbenih skupina, zborova i orkestara iz Austrije, Italije i Mađarske s kojima Križevci surađuju. Dogovoreno je da Križevci pripreme podatke o poduzetnicima i obrtnicima zainteresiranim za suradnju s talijanskim tvrtkama.
Ottone Novosel

Tragom zamisli o mikroregiji Kalnik: Visoko podijelilo kalničko Prigorje

        KRIŽEVCI - Inicijativa Općine Visoko o osnivanju mikroregije Kalnik, koja bi promicala zajedničke projekte i kandidirala ih za pretpristupne fondove Europske unije, podijelila je načelnike općina Gornje Rijeke, Svetog Petra Orehovca i Kalnika koje planina povezuje sa susjednim općinama Varaždinske županije.

        slika1Na sastanku u Visokom bili su Dragutin Matus, načelnik Svetog Petra Orehovca, i Mladen Kešer iz Općine Kalnik, koji su tom prilikom pozdravili inicijativu. Taj je prijedlog Kešer već iznio svojim vijećnicima koji su se složili da se 11. ožujka potpiše sporazum o suradnji, nalazeći interes u povezivanju s općinama Varaždinske županije.

        Načelnica Gornje Rijeke Štefica Tukša, koja nije bila u Visokom, smatra da je inicijativa zakasnjela:
        - Naša općina već djeluje kao svojevrsna mikroregija potkalničkih općina, jer smo zajedno s Gradom Križevcima i Općinom Sveti Ivan Žabno pokrenuli zajedničke projekte, od razvitka ruralnih područja i turizma, do regionalnog vodovoda. Pojedini projekti već kandidiraju i za pretpristupne fondove Europske unije, a provode se u suradnji s talijanskim i mađarskim gradovima. S time se slaže i Dragutin Matus, načelnik Svetog Petra Orehovca, koji je doduše nakon sastanka u Visokom promijenio mišljenje. Oboje ističu da u općinskim proračunima za ovu godinu nisu ni predvidjeli po 100.000,00 Kn uz PDV koliko se predlaže za izradu razvojnog programa svake općine.

Ottone Novosel

Srijeda, 06. veljača 2008. - Umro Stipe Stipić

        U 78. godini umro je Stipe Stipić, dipl.ing, poznati križevački stručnjak za vinogradarstvo, vinarstvo i voćarstvo. Radio je u Kutjevu, Stankovcima i koprivničkoj "Podravki", a najdulje u Križevcima kao referent za vinogradarstvo, vinarstvo i voćarstvo, savjetnik u Poljoprivrednoj službi, predavač na Višoj poljoprivrednoj školi.
        Cijeli svoj radni vijek posvetio je unapređenju uzgoja loze i proizvodnji kvalitetnih vina u potkalničkom kraju ali i u cijeloj Hrvatskoj jer je svoje bogato iskustvo neštedimice prenosio vinogradarima i vinarima u svojim stručnim člancima u časopisim, te savjetima u poljoprivrednim emisijama na radiju i stručnim savjetima na vinogradaskom portalu www.vinogradarstvo.com. Autor je Vinogradarskih priručnika, jedan od pokretača izložbi križevačkih i županijskih izložbi vina, te osnivanja udruge vinogradara i vinara "Bilikum".
        Za promicanje vinogradarstva, vinarstva i voćarstva, Stipe Stipić je 2006. dobio Priznanje Grada Križevaca, povodom Dana grada 24. travnja. Pogreb Stipe Stipića bit će u petak, 8. veljače u 15 sati na Gradskom groblju u Križevcima. 

ESCA - istraživanja mogućnosti suzbijanja

Pročitali smo za Vas
"Glasilo biljne zaštite 1.2002. - dodatak"
Glasilo Hrvatskog društva biljne zaštite

Laura  Mugnai
Dipertimento di Biotecnologia Agraria,
Sezione Patologia Vegetale
Firenza, Italija


"ESCA" - istraživanja mogućnosti suzbijanja

        Danas se "esca" smatra jednom od opasnih bolesti vinove loze. Unatoč, posljednjih godina uloženim naporima istraživača u mnogim zemljama, nedostaju djelotvorne i sigurne metode zaštite. Stoga je bolest u stalnom porastu. Do prije 15 godina ovoj bolesti nije se poklanjala posebna pažnja. Smatralo se da je to normalni slijed starenja loze i da najstariji drvenasti dijelovi postaju podložni organizmima koji izazivaju truljenje. Krajem osamdesetih godina "esca" se počela značajnije širiti najprije u Francuskoj i Italiji, a zatim u mnogim drugim vinogradarskim zemljama. Rastući strah za sudbinu vinograda, javio se kod vinogradara zbog učestalih pojava i širenju bolesti. Zabrinutost je bivala tim veća što se bolest javljala u mladim vinogradima katkada sa sporadičnim pojavama na lozi staroj tri ili više godina. Istraživanja koja su otpočela rasvijetlila su mnoge nejasnoće u pogledu etiologije, što je prvi korak u zaštiti ne samo ove, već i drugih bolesti. Tako se pod nazivom "esca" podrazumijeva kompleksnu bolest u kojoj je trulež čokota samo jedan od simptoma. Osim ove bolesti čiji je uzrok Fomitipora punctata (Fr.) Murill. (ovo je ispravna taksonomska pozicija bazidiomiceta uzročnika "esca"-e, koji je do sada bio poznat pod nazivom Phelinus igniarius). Drugi uzročnik Phaeomoniella chlamydospora W.Gams, Crous, M.J Wingf:& L.Mugnai, izaziva traheomikozu, popraćenu s crnjenjem provodnih snopova (drvo je prožeto dugim crnim prugama, provodni snopovi ispunjeni gumoznim tvarima i tilama). Uz ova dva glavna uzročnika nalaze se i druge gljivične vrste između njih Phaeoacremonium. Promjene koje uzrokuju ova dva ujedinjena uzročnika ili svaki pojedinačno, očituju se kao trulež i pojava crnih šara na drvu i odgovorne su za pojavu simptoma na listovima koji zabrinjavaju vinogradare. Promjene u unutrašnjosti drva (do sada su se bilježile samo kao truleži, sada su prisutne i druge promjene) povezuju se sa dvije forme bolesti. Kronično tijek bolesti karakteriziran je promjenama na listu u vidu nekroza između glavnih žila, a uz to je često popraćen smeđim točkicama na bobama. Kod akutnog tijeka bolesti dolazi do naglog venuća čokota koji su do tada, naizgled, bili zdravi.

        Zaštita protiv ove bolesti do nedavno provodila se natrijevim arsenitom tijekom zimskih mjeseci. Zbog toksičnosti arsena on se ne primjenjuje ili je pred zabranom. Ostale mogućnosti zaštite se provjeravaju. Vrlo važno područje se odnosi na kakvoću sadnog materijala. Otkriće gljive Phaeomoniella chlamydospora u cjepovima prisilila je na rigorozniju kontrolu podloga i plemki prije proizvodnje cijepova. Dosadašnja oskudna saznanja o mogućoj zaštiti otvorila su nove mogućnosti i različita istraživanja u tehnikama aplikacije kao na primjer primjena termoterapije s toplom vodom ili primjena bioloških agensa, kako bi se proizveo zdrav sadni materijal. Pokusi u vinogradu nailaze na mnoge poteškoće zbog karaktera simptoma koji variraju, a katkada su vanjski znaci bolesti odsutni po nekoliko godina. Ipak po koji prihvatljiv rezultat je na vidiku. Aluminij fosetil ili neki biološki agensi daju nadu uz uvjet da se zaštita počne provoditi u mladom vinogradu kada još bolest svojim različitim formama nije prisutna u većem postotku. Put do konačnog cilja je uistinu dug, ali dosta je koraka napravljeno u posljednjih 10 godina istraživanja.

Uzroci venuća čokota vinove loze u RH

Pročitali smo za Vas:
''Glasilo biljne zaštite 1.2002. - dodatak'' - Glasilo Hrvatskog društva biljne zaštite

Bogdan Cvjetković, Snježana Topolovec - Pintarić
Agronomski fakultet - Sveučilišta u Zagrebu
Zavod za fitopatologiju

Uzroci venuća čokota vinove loze u RH

        U mnogim vinogradima Europe posljednjih desetak godina zabilježen je povećani postotak propadanja čokota. U nekim vinogorjima se ta vrijednost popela i na nekoliko postotaka godišnje, što izaziva značajne ekonomske posljedice, jer su troškovi za održavanje vinograda odnose na hektar, a vinogradar bere s daleko manje površine. Osim Unije fitopatologa mediteranskih zemalja koja je posebno zainteresirana za ovaj rastući problem osnovan je i International Council on Grapevine Trunk Disease.

        Fitopatolozi svih vinogradarskih zemalja ulažu posebne napore na razjašnjavanju problema propadanja čokota vezujući tu pojavu na bolest poznatu pod nazivom "esca". Tijekom višegodišnjih opažanja i istraživanja u Hrvatskoj konstatirali smo da su uzroci propadanja čokota dvojake prirode. Do sušenja može doći zbog abiotskih čimbenika, ali isto tako te promjene mogu izazvati i mikroorganizmi.

        Od abiotskih čimbenika do sušenja je došlo uslijed:
  1. ozljede čokota kod obrade i zaštite;
  2. nestručne sadnje cijepova
  3. kao posljedica niskih temperatura;
  4. zbog lošeg srašćivanja podloge i plemke;
  5. zbog preopterećenja mladih čokota i
  6. nestručne primjene herbicida.

        Osim abiotskih čimbenika determinirali smo nekoliko patogenih gljiva koje mogu uzrokovati propadanje čokota, a to su:
  1. Phomopsis viticola (Sacc.) Sacc. - crna pjegavost rozgve kod nas je prisutna u mnogim vinogradima, ali se poduzimaju mjere zaštite pa su slučajevi propadanja čokota sporadični;
  2. Verticillium dahliae (Kleb) izaziva sporo venuće koje traje po nekoliko godina prije nego dođe do potpunog propadanja čokota;
  3. Thanatephoorus cucumeris (Frank) Donk - Rhizoctonia solani Kuhn je uistinu rijetka pojava, izolirali smo je svega nekoliko puta iz mladih trseva iz vinograda Zaboka i Ivanca;
  4. Eutypa lata (Pers.) Tul. & Tul. vidjeli smo dosta rijetko. Ipak, iz čokota iz vinograda u Oljasima i Istri determinirana je ova gljiva (Cvjetković 1986);
  5. Hypoloma fascicilare (Huds) Karast.- sumporača javlja se vrlo rijetko međutim, prema nekim autorima ona je patogena na vinovoj lozi (Arnaud 1931);
  6. Apoplektično venuće vinove loze "esca", prisutno je kod nas u mnogim vinogradima. Poseban problem predstavlja u vinogradima, koji su tijekom rata bili zanemareni. U zaleđu Dalmacije viđeni su vinogradi u kojima je propalo i do 25% trseva;
  7. Jamičavost drveta vinove loze (Grape vine stem pitting), prisutna je u našem podneblju premda se ne susreće često;
  8. Neke fitoplazme također mogu uzrokovati propadanje čokota.
    Makar se u našem podneblju, ako izuzmemo "esca"-u, ostale bolesti javljaju sporadično, ipak one zbirno doprinose sindromu propadanja čokota.

Preporuke za pravilan odabir sredstava za zaštitu bilja

Pročitali smo za Vas: ''Glasilo biljne zaštite 1.2002. - dodatak'' - Glasilo Hrvatskog društva biljne zaštite

Dr. Andras Horn
Sumitomo Corporation /Summit Agro

Preporuke za pravilan odabir sredstava za zaštitu bilja


        Za odabir najpovoljnijeg sredstva za zaštitu bilja, u svakoj je situaciji potrebno uzeti u obzir veliki broj čimbenika. Zbog toga smo u ovom izlaganju kroz čitav niz primjera objasnili tu problematiku.

        Postoji više registriranih proizvoda koji se mogu koristiti za suzbijanje određenih štetočinja (štetnika, bolesti). Da bismo se između njih odlučili, preporučamo uzeti u obzir slijedeće prioritete:
  1. Utjecaj na okoliš;
  2. Rotacija sredstava s različitim načinom djelovanja;
  3. Izračun rentabilnosti (ekonomski prioritet).

Ipak treba imati na umu da su ovi prioriteti međusobno povezani, te da su istovremeno i gospodarski faktori o kojima treba dugoročno promišljati.


        Utjecaj na okoliš
        Oblikovanje mišljenja o proizvodu za zaštitu bilja ovisi o njegovim konkretnim karakteristikama:
  • Razgradnja (dinamika, trajanje)
  • Otrovnost (za sisavce, ribe i ostale organizme)
  • Selektivnost

        Uzimajući u obzir ove aspekte, proizvodi za zaštitu bilja mogu se lako kategorizirati s obzirom na djelovanje na okoliš, budući da se navedene karakteristike mogu pronaći u registracijskoj dokumentaciji i stručnoj literaturi.


        Rotacija sredstava za zaštitu bilja s različitim načinom djelovanja
        Preporuča se primjena sredstava za zaštitu bilja s različitim načinom djelovanja kako bi se spriječio razvoj rezistentnih štetnika i uzročnika bolesti. Ovakvo dugoročno razmišljanje je istovremeno i profitabilno, jer trenutno korištene grupe relativno jeftinih kemikalija zadržavaju svoju učinkovitost i ne bi ih trebalo mijenjati pogotovo ne za skuplje kemikalije.


        Izračun rentabilnosti (ekonomski prioritet)
        Za izračunavanje rentabilnosti sredstva za zaštitu bilja treba uzeti u obzir čitav niz parametara: cijena/ha, spektar djelovanja, rezidualno djelovanje, radna karenca, karenca, formulacija, pakiranje itd. Međutim, ponekad sama situacija diktira upotrebu sredstva koje će imati ekonomsku opravdanost.

        Obzirom na navedene prioritete nužno je spomenuti tzv. integriranu zaštitu bilja koja je nastala kao rezultat gore navedene kategorizacije prvenstveno sa stajališta zaštite okoliša i rotacije sredstava.

Što sada s kaštelanskim crljenkom?

        Dr. Edija Maletića iz Zavoda za vinogradarstvo i vinarstvo zagrebačkog Agronomskog fakulteta, znanstvenika boji je sudjelovao u otkrivanju crljenka kaštelanskoga i njegovoj identifikaciji kao zinfandela, upitali smo što će biti sada, nakon značajnog otkrića. Naime, bilo bi logično da se, s obzirom na toliku poznatost zinfandela kao vina u svijetu, i u Hrvatskoj, kao domovini te sorte, pokuša nešto s njime, pa nas je zanimao Maletićev odgovor na to jesu li neki podrumi već pokazali interes da podupru izdvajanje plemki crljenka kaštelanskoga, da se ustroji matičnjak te da se proizvedu cijepovi za komercijalni nasad.
        Za sada, koliko znam, još se nitko od hrvatskih proizvođača vina nije javio našem Zavodu s namjerom da sadi komercijalni vinograd s crljenkom. Amerikanci, koji su do nevjerojatnog stupnja bili oduševljeni što se
napokon znanstveno dokazalo porijeklo zinfandela, odobrili su našem Zavodu određena sredstva za daljnji rad oko crljenka kaštelanskoga odnosno zinfandela, dakle sad je na nama da ga zaštitimo i da vidimo što on može dati ovdje. Pitanje je hoće li taj crljenak što smo ga pronašli u Kaštelima u Lijepoj našoj pružiti ono što zinfandel daje u Americi. U svakom slučaju, proces od sada, od trenutka otkrića i identifikacije pa do trenutka kad se bude u mogućnosti eventualno ponuditi cijep za sadnju komercijalnoga vinograda, trajat će duže vrijeme. Naravno da mnogo ovisi o tome kolika će doći sredstva iz SAD i hoće li se ili ne i u Hrvatskoj pojaviti neki investitor u naše daljnje znanstvene radove - kazao je dr, Maletić. Navodno sorata s nazivom crljenak ima i u drugim dijelovima Dalmacije, pa - kamo one spadaju? Dr. Maletić veli kako je siguran da su sorte pod nazivom crljenak u drugim krajevima Dalmacije zapravo plavac mali. naime, dodaje, postoji šest do sedam različitih crljenaka a jedan od njih je i plavac mali. Ne samo da je crljenak kaštelanski recentno nađen samo u okolici Kaštela nego i ampelograf Bulić u svojoj knjizi o sortama Dalmacije navodi kako je crljenak kaštelanski vidan samo oko Kaštela i nigdje drugdje.

Hrvatski hrast

        Pročitali smo za Vas

        Što bi hrvatsko šumarstvo i prerada drveta te vinogradarstvo i vinarstvo moglo učiniti rješavajući problem sazrijevanja vina u novim hrastovim bačvama te izvozom bačava u tradicionalne vinarske zemlje, kao i u zemlje novo pridošlih proizvođača?

        Kako je već rečeno, Hrvatska ima respektabilne potencijale hrastovih šuma. Danas je dakako teško govoriti više o finoći strukture hrvatske hrastovine, uspoređujući je sa strukturom i kakvoćom od prije 150 godina. Volumen pora hrvatske hrastovine kreće se negdje oko 58,3%, što je više od volumena za kojeg se smatra da spada u prvorazredno drvo za dužicu, kao što su npr. kakvoće Centre de la France i Vosges. Širina goda hrastovine, podobne za izradu dužica, posebnom tehnikom cijepanja, jest oko 2 mm pri udjelu kasnog drva od oko 67 % u prosjeku. U Hrvatskoj se čine napori da što više vina dobije predikat zaštite porijekla. Radi unapređenja mogućnosti izvoza dužica i bačava ponajprije u europske zemlje tradicionalne proizvođače vina (Francuska, Španjolska, Portugal, Italija, Austrija, Njemačka), pred hrvatskim znanstvenicima stoji neodgodiva zadaća da zajedno s domaćim proizvođačima vina izrade znanstvenu studiju o učinku zrenja predikatnih domaćih vina u novim hrastovim bačvama, izrađenim od hrastovine različitih provenijencija.

        Tek kod bi se ispitalo kako nove bačve hrastovine različitih provenijencija djeluju na zrenje naših vina, ponajprije graševine, silvanca, bijele frankovke, rajnskog rizlinga i drugih, te dakako crvenih kontinentalnih i mediteranskih vina. Valjalo bi se okrenuti ka studiji istog djelovanja hrastovine različitih hrvatskih provenijencija na kakvoću vina, pa npr. Chablisien, Auxerrois, i Beaujolais te ostale vrste iz Bourgogne ili drugih oblasti. Posebnu bi pažnju dakako trebalo obratiti ispitivanju djelovanja hrvatskih hrastovih (novih) bačava na zrenje i konačnu kakvoću kvalitetnih vina koja se proizvode u SAD-u, Čileu, Australiji, Južnoj Africi i drugdje.

        Napor da se hrvatska hrastovina u obliku dužice i bačve vrati na danas ogromno tržište visokovrijednih vina, sigurno bi se isplatilo. Čak ako bi istraživanja dala negativne rezultate, ona bi bila opravdana jer bi bar odvratila eventualne entuzijaste od želje da se s dužicom ponesu na svjetskom tržištu.

        Pokažu li se hrvatske bačve kvalitetnima, to bi itekako omogućilo visok plasman i vrednovanje naše hrastovine koja je također predmetom oscilacija uslijed modnih trendova, što su pokazala recentna iskustva.

        Znanstvena istraživanja, s povremenim angažiranjem najkvalitetnijih stranih degustatora radi senzorijalnih ocjena, koja bi bezuvjetno trebala dopuniti objektivna fizikalno-kemijska i ostala istraživanja, svakako bi bio preduvjet za stalan i neosporan plasman hrastove dužice i bačava. Čak bi, pokaže li se kako vino dozrijeva u hrvatskim hrastovim bačvama, bilo moguće uvođenje certifikacije! Takva certifikacija porijekla i kakvoće, automatski je mogućnost za osiguranje stalnosti plasmana na pojedinim tržištima, uz dakako više cijene.

        U nekakav projekt oživljavanja proizvodnje hrastovih dužica (cijepanih u prvom redu) i bačava, ne bi trebalo ulijetati s velikim pretenzijama i uz velike troškove. Dovoljno bi bilo započeti dvogodišnje do trogodišnje znanstveno multidisciplinarno istraživanje djelovanja hrastovine definirane provenijencije pri sazrijevanju pojedinih vrsta vina, definirane provenijencije i definiranih godina berbi. Pokažu li takva istraživanja kako hrvatska hrastovina ima objektivne prednosti, mogla bi se putem udruga vinara i proizvođača hrastovih bačava licencirati strogo kontrolirana proizvodnja bačava i dužica, koju po tom kao takvu treba na ozbiljan način i plasirati kako na domaćem tako i (pogotovo) na stranom tržištu.

        Iz ovakvih istraživanja može izvući još jedna, po obujmu daleko veća korist. Naime, unesu li se pozitivne promjene u tehnologiju sazrijevanja hrvatskih vina u novim podesnim hrastovim bačvama, otvorile bi se neograničene mogućnosti za proširenje vinogradarstva i vinarstva u nas. Poljodjelstvo u Hrvatskoj uoči pristupa Hrvatske EZ-u suočit će se s nerješivim problemima koje rezultiraju iz beznadno niske proizvodnosti tipične za mali posjed. Ako bi se vinogradarstvo i vinarstvo mogli proširiti, to je onda moguće samo uz uvjet da se krene s proizvodnjom i izvozom visokovrijednih vina. Dakako da bi ovo uvelike poboljšalo naše poljodjelstvo bremenito brojnim problemima.

Obreške kleti

        Na cesti od Gornje Rijeke prema Kalniku između naselja Vukovec i Hižanovec nalazi se jedan od najpoznatijih etnoloških lokaliteta u Hrvatskoj. U potkalničkom je kraju poznat pod imenom - Ilica.

        Riječ je o naselju vinogradarskih klijeti smještenih u niz ispod kojeg se na pitomim obroncima Kalničke gore nalaze vinogradi njihovih vlasnika. Naselje ovih nevelikih klijeti izgrađeno je uglavnom u XIX. stoljeću i prvoj polovici XX. stoljeća, iako neki vlasnici tvrde da su njihove klijeti starije od dvjesto godina. To bi značilo da su podignute još krajem XVIII. stoljeća. Prvih četrdesetak klijeti u nizu su napravljene od drva, uglavnom hrastovine i bukovine, a u izvornom su obliku bile su pokrivene raženom slamom.

        Danas je, nažalost, slamu zamijenio salonit, crijep ili neki drugi suvremeni materijal pa su klijeti izgubile dio svoje izvorne vrijednosti. Na drvene klijeti nadovezuje se niz kamenih sa sličnim dimenzijama i u istoj funkciji kao i drvene. Glavna im je namjena bilo čuvanje vina i svega onoga što je potrebno za njegovu proizvodnju. U svakoj se klijeti tako nalazi po nekoliko lagva (bačvi), neki zapremine i 1000 litara, zatim preša za grožđe, pute (drvene posude u kojima se tek ubrano grožđe prenosilo do klijeti), kace, moštalka (rašljasto pomagalo kojim se gnječilo grožđe u kaci), grebljica (drveno strugalo kojim su se bačve čistile od taloga), itd. Tu se mogu naći i demižoni, boce, mali stol i pokoji tronožac za domaćina i njegove goste.

        Domaćini se u svojim klijetima mogu zateći uglavnom u poslijepodnevnim satima, i to isključivo muškarci. Žene u “Ilicu” dolaze tek u vrijeme većih radova: okopavanja vinograda, rezanja loze ili berbe grožđa. Ipak, ako se zateknete u ovom kraju slobodno pokucajte na otvorena vrata neke klijeti i ljubazni će vas domaćin uvijek pozvati unutra i rado ponuditi svojim domaćim vinom ili rakijom.

Putopisi - Kutjevo

Piše: Ivan Peklić

Kutjevo

        Usmenom predajom živi legenda o burnim ljubavima carice Marije Terezije i baruna Franje Trenka za njene posjete podrumu, potpomognutim još jednim tadašnjim vinom za koje je i narod ustanovio da je imalo svojstva afrodizijaka. Ostali su u podrumu tjedan dana, te ne znamo što se sve odigralo, samo da je na zidovima ostalo 70 napisanih i 60 pobrisanih reski - crtica, te tko je od njih dvoje tražio da se u brojenju ljubavnih okršaja krene iz početka, kada su se zabunili u brojenju. Od čega je na kamenom debelom stolu ostala udubina ostati će isto tajna. Što o svemu misle domaćini saznati čete za vrijeme posjete starom podrumu, uz najbolja vina sa "izvora".

Zašto od vina boli glava?

        Često se vinopije poslije obilnijega konzumiranja vina žale na glavobolju. Zašto neka vina uzrokuju glavobolju, a druga ne ostavljaju taj neugodni trag?

        Analizirajući s fiziološkoga gledišta pojedine sastojke vina, ponajprije upozoravamo na alkohol, jedan od najvažnijih sastojaka vina. U vinu se osim najzastupljenijega etilnog alkohola pojavljuju u malim količinama i mnogi drugi alkoholi koji na ljudski organizam djeluju štetno, pa i otrovno. Ti alkoholi imaju različite vrelišne točke, pa se destilacijom mogu razdvojiti. Pri destilaciji alkoholno provrelih tekućina, kakvo je i vino, u prvom se toku javlja metilni alkohol (metanol), u srednjem etilni alkohol (etanol), a u trećem toku odvajaju se viši alkoholi: propanol, butanol, pentanol i dr. Dok je umjerena količina etanola za zdrav ljudski organizam neškodljiva, svi ostali alkoholi iz prvoga i trećega toka uzrokuju, ovisno o primljenoj količini, glavobolju, sljepilo, pa i smrt. Vino kao alkoholno piće sadržava ponajprije etanol, a ostali se alkoholi javljaju u količinama koje ne mogu izazvati sljepilo i smrt, ali mogu biti uzrokom jakih glavobolja.

        Metanol nastaje dijeljenjem pektina, a u vinu iz plemenite loze ima ga tek od 0,02 do 0,1 g/l, pa je njegovo djelovanje zanemarivo. Voćna vina imaju više metanola, a naročito su metanolom bogata vina izravno rodnih hibrida. Njihova dugotrajna i obilna konzumacija može dovesti do teškoga oštećenja zdravlja. Otrovno djelovanje metanola nastupa brže nego opijajuće djelovanje.

        Etanol je proizvod alkoholnoga vrenja, djeluje opijajuće a nakon navikavanja ljudski ga organizam razgrađuje brže ili sporije pomoću encima alkoholne dehidrogenaze.

        Propanol i svi ostali viši alkoholi su proizvod alkoholnoga vrenja, odnosno djelovanja mikroorganizama. Opijajuće djelovanje tih alkohola je trajnije, jer ljudski organizam u središnjemu živčanom sustavu ne raspolaže encimima za njihovu razgradnju, već se oni vrlo sporo razgrađuju u jetri preko specifičnih encima. Upravo su ovi alkoholi najodgovorniji za glavobolju (Meyer, Villforth, Smith). Viših alkohola bit će više u vinima koja su proizvedena vrenjem na višim temperaturama dugim ležanjem na talogu po završenom vrenju, te vinima koja imaju manje ukupne kiseline. To su najčešće vina toplih područja proizvedena u podrumima bez mogućnosti hlađenja vina u toku i nakon vrenja. Toj se pojavi može doskočiti pravilnim sumporenjem mošta i mladoga vina, hlađenjem mošta u toku vrenja i mikrobiološkom higijenom u podrumu.

        Mučnine i glavobolje pri konzumiranju vina uzrokuju i organski spojevi - amini. Amini nastaju u vinu djelovanjem mikroorganizama, pa se stoga nazivaju biogeni amini. Ti su spojevi, uz više alkohole, odgovorni za tegobe nakon pijenja većih količina vina, a na duži rok dovode do oštećenja jetre. Jedan od biogenih amina, histamin nastaje u mladome vinu djelovanjem mliječnih bakterija. Sluzavost, jedna od bolesti vina čiji su uzročnici mliječne bakterije, govori o tome da su u vinu prisutni štetni biogeni amini. Nastanak tih spojeva može se spriječiti vrenjem vina na nižim temperaturama, a ako to nije moguće, vina treba prije potrošnje bistriti npr. bentonitom koji uklanja iz vina amine. Treba izbjegavati konzumiranje mutnih, pogotovu bolesnih vina.

        Postoji još jedan sastojak vina koji može, ako je u preradi vina nepažljivo upotrijebljen, izazvati kratkotrajnu, intenzivnu glavobolju. To je sumporni dioksid koji se vinu dodaje zbog zaštite od bolesti i prekomjernih oksidacijskih procesa. Umjerena količina sumpornoga dioksida (vinobrana), dodana u pravo vrijeme, korisna je i nužna za očuvanje kvalitete i zdravlja vina i nije štetna za ljudsko zdravlje. Ponekad, međutim, neupućeni proizvođači dodaju mnogo više sumpornog dioksida nego što je potrebno i dopušteno, pa takvo vino može također izazvati glavobolju.

        Stoga valja piti samo vino koje je stručno proizvedeno, zdravo i bistro, a piti ga valja umjereno, primjereno tjelesnoj težini, dobi i spolu.

Vino u životu čovjeka

        Vino je najkorisnije od svih pića, najukusnije od svih lijekova, najugodnije od svih živežnih namirnica. Plod vinove loze iskorištava se kao hrana ili se prerađuje. Najvažniji proizvod je vino, u nekim zemljama redoviti je dio obroka a služi i kao začin nekim jelima. Upravo na temelju toga dobri poznavatelji kuhinje kažu da je vino jelo.

        Loš učinak na čovječji organizam nema vino, nego pretjerivanje u pijenju, kao i pretjerivanje u prehrani ili bilo kojoj drugoj fizičkoj aktivnosti. O važnosti vina kao hrani pisali su mnogi stručnjaci iz te oblasti (gastronomi, liječnici i dr.) poglavito u Francuskoj i Italiji. Vino može nadomjestiti 500 kalorija masnoće ili šećera u svakodnevnoj hrani čovjeka koji fizički radi. Jedan gram alkohola oslobađa 7 kalorija, a vino jačine 11 vol. % u 1 litri sadrži 87 g alkohola. Prema tome, zdrav čovjek koji fizički radi dnevno može popiti 0,71 vina, onaj tko se ne izlaže većim fizičkim naporima 0,31, a žena i mlad čovjek 0,21 vina jačine 11 vol. %.
        Dakle, pije li se razumno, vino je zdravo piće, osobito crno. Nikad ga ne pijte na tašte, ne samo vino već ni jedno alkoholno piće. Zalogajem sira ili kojom maslinom, spriječit ćete neposredan prijelaz alkohola u krv, jer će tim zalogajem biti zatvoren prolaz između želuca i tankog crijeva. Uz hranu u želucu, alkohol će sporije ulaziti u krvotok. Vino počnite piti tek usred ručka ili večere. Ne miješajte vodu i vino! Tada alkohol brže ulazi u krv. Svi oni koji dulji niz godina žele uživati u vinu i jelu, uvijek s mjerom, moraju jesti mnogo ribe, malo mesa, mnogo povrća i voća, kruh bogat vlaknima (crni), fermentirane mliječne proizvode, maslinovo ulje i do 3 dl vina, po mogućnosti crnoga.

ZAPAMTITE: Zdravlje nije sve, ali bez zdravlja sve je ništa!

        Osim alkohola i kiselina vino sadrži šećere, organske i mineralne soli, bjelančevine vitamine i dr. U raznim zemljama ispitivan je utjecaj raznih čimbenika na učestalost smrtnosti od kardiovaskulamih bolesti. Ustanovljena je 3-5 puta manja smrtnost od infarkta miokarda u Francuskoj i Italiji, u odnosu na Škotsku i Irsku. Francuski znanstvenici ustanovili su da pozitivno fiziološko djelovanje dolazi iz spojeva skupine polifenola, koje su nazvali proantocijanidolima, a najviše ih sadrže crna vina.

        Znanstvena ispitivanja afirmirala su u našem stoljeću vino kao hranu, kao antiseptik i kao regulator mnogih procesa u organizmu. Vino je svojom bojom i prozirnošću užitak za oko, njuh potiče mirise, okus svojom aromom. To je dovoljno da se izluče želučani sokovi i da se potpuno razvije tek. U ograničenim količinama alkohol iz vina povoljno djeluje na probavu i pojačava unutarnje izgaranje. U većim količinama alkohol potpuno mijenja ulogu. Organizam tu povećanu količinu ne može probaviti, s tim da ga pretvori u energiju. Alkohol se djelomice ne može izlučiti, pa ostaje u krvi. Ako dozom alkohola pretjeramo, tkivo organizma trajno se infiltrira njime, pa postupno nastaju ozljede različitih tkiva. Zato ne pijte beskorisno, priđite vinu s razumom i uživajte u njemu, znači ne pijte loša vina, vina bez oznake podrijetla, a isto tako niti uz neprikladna jela.

        Beskorisno je piti loše aperitive, koji oštećuju želudac, narušavaju zdravlje. Navika pijenja jakih alkoholnih pića put je alkoholizmu.

        Vino nije kemijski spoj ili mrtva materija. Vino je živa materija i živi svojim životom od svoga burnog početka (vrenja) pa do svoje smirene starosti. Ono je prije svega čovjekova okrjepa, podržava intimu prijateljstva i obiteljskog stola, pratitelj je čovjeka u satima napora, brige, tuge i radosti, ostaje prvijenac medu pićima do danas i za budućnost, bez sigurne zamjene.

Osam pravila kako ne reklamirati vino

        Marketinški kreativci u Hrvatskoj su pred novim, do sada najvećim profesionalnim izazovom, koji im nameće Pravilnik o oglašavanju vina s kontroliranim zemljopisnim podrijetlom i voćnih vina.

        Nagradno pitanje glasi: kako smisliti reklamnu kampanju za bilo koje vino i pritom udovoljiti svim točkama Pravilnika. Oglašavanje cigareta s pozdravom iz Rovinja i sličnim skrivenim porukama bilo je dječja igra prema ovome s vinima.

        Pravilnik precizno propisuje kako se vino ne smije reklamirati i kome se ne smije obraćati. Ne smije se, dakle, obraćati maloljetnicima i ne smiju ga reklamirati maloljetnici. Nadalje, ne smije se povezivati "konzumacija vina i voćnih vina s povećanjem tjelesnih sposobnosti ni s vožnjom automobila". Ne smije se stvarati utisak da konzumacija "dovodi do uspjeha na socijalnom ili spolnom području života", ne smije se poručivati da je vino "sredstvo za rješavanje osobnih problema" i ne smije se naglašavati udjel alkohola kao pozitivna karakteristika. Reklamna poruka se, pak, ne smije pojavljivati na objektima i zemljištu gdje se obavlja zdravstvena, odgojna ili obrazovna djelatnost, u krugu od 300 metara od vrtića i škola te na manifestacijama, u emisijama ili tisku namijenjenom maloljetnicima.

        Uvjeti su, u stvari, pravi natječaj za antireklamu. U njoj se, očito je, ne smiju pojaviti mladi i zgodni, ne smiju slučajno trčati, ne smiju se družiti ni smijati, jer sve bi se to moglo tumačiti kao poruka da vino potiče socijalni uspjeh i da je vezano uz užitak bilo koje vrste. Ono, u stvari, ne donosi nikakvo zadovoljstvo, njegova je konzumacija potpuno bez veze i tko ga pije, taj je trom, sam i nesretan.

        Scena je, dakle, ovakva: mračan lokal, žena ili muškarac sami u kutu staklastog pogleda uprtog u prazno, a na prljavom stolnjaku ostaci hrane i poluprazna boca vina. Poruka je: pijte naše vino da biste se tako osjećali.

        Što je reklama? Stvaranje potrebe za nečim što nam inače ne treba. Kako se ta potreba stvara? Tako da se potrošače uvjeri kako će, koristeći baš taj proizvod, biti ljepši, pametniji, veseliji, zdraviji, društveniji, pokretljiviji... Reklama uvijek cilja na općeprihvaćene kriterije sreće i uspjeha, a to su mladost, živost, ljepota, zabava, bogatstvo, ljubav, seks, obiteljska idila itd.

http://www.poduzetnistvo.org/novosti.php?subaction=showfull&id=1093860158&archive=1093872861&start_from=&ucat=&select=novosti&ar=1